U prvom dijelu razgovora za naš portal dr. Damir Biloglav, saborski zastupnik stranke DOMiNO govorio je o posljedicama pandemije koronavirusa, strahu, pogrešnim procjenama i društvenoj šutnji koja je nakon svega ostala. Ovaj drugi dio intervjua vraća nas u vrijeme kada su granice bile zatvorene, potvrde obavezne, a osjećaj straha sveprisutan.
Mnogi se sjećaju tog razdoblja kao vremena potpune neizvjesnosti – autobusi su stajali na granicama, policajci s oružjem provjeravali dokumente i potvrde o cijepljenju, a svaka mjera, bila je poput ulaznice u svijet pod restrikcijama.
U ovom drugom dijelu razgovora dr. Biloglav progovara o posljedicama koje su se odrazile na zdravlje ljudi nakon masovnog cijepljenja, o svojim iskustvima s pacijentima, o mogućim nuspojavama cjepiva i preboljelog covida te o fenomenu porasta kardiovaskularnih bolesti, karcinoma i iznenadnih smrti kod mladih i zdravih ljudi. Govori i o šutnji koja i dalje prati temu pandemije – o izvješćima koja nikada nisu postala javna i o potrebi da društvo napokon otvori iskrenu raspravu o svemu što se dogodilo i onome što bi se moglo ponoviti.
Kada je započelo cijepljenje i kada se inzistiralo na potvrdi, ja sam primjerice tražila savjet koje je najbezazlenije cjepivo jer sam se bojala pareze o kojoj su govorili kao mogućoj nuspojavi. Savjet je bio cijepi se Johnsonom.
Znate kakva je to vrsta savjeta koji su vam dali? Jeste li ikada u rukama imali strip “Prije Krista”? Taj strip je nakada kod nas izlazio u Večernjaku i zvao se “Prije potopa”. U vrijeme kada sam ja studirao u Zagrebu mogao se kupiti originalni primjerak na engleskom jeziku. Junaci toga stripa su pećinski ljudi kojima je dosadno, nemaju što raditi, ne idu na posao, nemaju firmi, nema ničega… i onda sami sebi postavljaju nekakva neobična pitanja. U jednoj toj epizodi dvojica sjede ispod stabla i dokoličare. I onda jedan pogleda u sunce i pita drugog ‘što ti mislišli, koliko je sunce daleko od zemlje?”. A, ovaj digne palac i okrene ga prema suncu i kaže 98 milijuna milja. Što je, inače, točan rezultat.
To je bila takva vrsta savjeta. To su bili odokativni savjeti koji nisu imali nikakvog utemeljenja. S Johnsonom se računalo da se dobije samo jedna doza, pa se računalo da će biti mali rizik. Nije bilo nikakvih iskustava na temelju kojih se to moglo reći. Ja mogu reći iz moga iskustva na jednom starijem bračnom paru mojih pacijenata koji sada imaju oko 85-86 godina oboje. Muž je imao ozbiljnih respiratornih problema i bio je jako često kod mene. Svaku zimu, kada bi bilo ono neugodno vrijeme respiratornih infekata, svako malo bi završio na hitnom prijemu na infuziji solomedrola i svega toga što se daje kod tih opstruktivnih kriza. Nije mogao disati od infekta. Žena nije dolazila nikad, jer je bila zdrava.
I oboje su se odlučili cijepiti. Ona je skoro umrla poslije cijepljenja od žestoke reakcije. Prvi puta u životu bolesna. Disanje, katastrofalno opće stanje. Kaže on: ‘Moj Damire, ja sam mislio da je ona gotova’. A, znate što se s njim dogodilo? On je nakon tog cijepljenja prestao dolazili preko zime, ozdravio je. Sad vi to objasnite!
Ja sam znao ljude koji su bili atlete, koji su bili potpuno zdravi…evo pao je jedan gospodin koji je imao oko 60-tak godina, bio sportaš, visok, jak, zdrav i on je na kraju umro u bolnici kada je dobio koronu. I na kraju, njegova žena, njegova obitelj ga nisu imali priliku ni vidjeti, oprostiti se s njiim. Onda su te ljude stavljali u hermetički zatvorene limene lijesove, pa tek onda u drveni lijes. Misliš čovjek dobio temperaturu i završio u bolnici, a to je ustvari bio zadnji puta da ga vidiš u životu.
I to je bilo najstrašnije.
To je bilo strašno. To je bilo užasno. Sad je pitanje zašto se to tako događalo. Je li on stradao od korone? Jesu li ti ljudi stradali od pogrešnog liječenja? Jer kada je nastupila takva kriza bili su potrebni respiratori. Ljudi su se često prezentirali s akutnom respiratornom insufijencijom, dakle ne može disati, ima gušenje i takvim ljudima morate pomoći s respiratorom. Ako se sjećate, respiratora u početku nije bilo, ali su brzo nabavljeni. Međutim, možete vi nabaviti respiratore, ali kakva korist od toga ako vi nemate ljude koji znaju baratati s tim respiratorima. A, na kraju je bilo takvo iskustvo da su tamo bili i ljudi koji nisu imali nikakvih znanja i nikakvih prethodnih iskustava s respiratorima, pojačavali su protok kisika i koncentraciju. Tu je bilo svašta. I vjerojatno jedan broj ljudi nije stradao od bolesti, već od postupka liječenja. Naravno, ja nikoga ne želim optužiti. To nitko nije radio namjerno, ali je bilo neznanja i nestručnog baratanja s respiratorima.
I danas, umjesto da sjednemo i kažemo ‘ajmo ljudi vidit šta nam se dogodilo, ajmo da nam se ne ponovi ta situacija, vi danas imate zavjet šutnje. O tome nitko ne želi govoriti. Ja sam kao saboski zastupnik molio da nam daju barem to izvješće pučke pravobraniteljice, jer je ona donijela jedno posebno izvješće o utjecaju pandemije na stanje ljudskih prava u Hrvatskoj. Barem taj aspekt. Ajde da vidimo i počnemo o tome razgovarati. Nema ništa ni od toga.
Da, ljudska prava su u to vrijeme bila prekršena.
U to vrijeme nisu postojala ljudska prava. Ja stalno govorim o korona-fašizmu. I danas vi imate u Saboru ljude koji larmaju, koji viču o osnovnim ljudskim pravima, a u to vrijeme su govorili kako je pravi trenutak da se svima onima koji se nisu cijepili kaže ‘vi sad od ovog momenta više ne možete nikamo’. To je bio njihov stav. Možete, ali morate se cijepiti.
Dosta rano se govorilo da i oni koji su cijepljeni i dalje mogu prenositi tu bolest. Međutim, oni su se cijepili. Oni imaju potvrdu. I oni se nisu morali testirati. I oni su svaki dan ulazili u bolnicu slobodno, dok su se oni koji se nisu htjeli cijepiti morali dva puta tjedno testirati. Ako su to zaista testovi koji su pouzdani, onda ispada da jedini koji su bili sigurni su ti koji nisu imali potvrde, a da su u bolnice unosili virus – ako se radi o virusu – unosili ti koji su imali potvrde. Dakle, potvrde su vam ovdje odigrale višestruku ulogu.
Prošlo je par godina i sada smo svjedoci velikog broja obolijevanja ljudi. Mladih zdravih ljudi i onih srednjih godina koji dobivaju infarkt, kardiovaskularne probleme, moždane, povećanog broja ljudi koji obolijevaju od raznih vrsta karcinoma. Događa se čak da muž i žena obole od karcinoma, što djeluje nevjerojatno. Evo i ja imam rijetku kardiovaskularnu bolest i što je još zanimljivije po prvi puta u životu alergična sam na lijekove koji bi mi trebali pomoći. Kao da sam osuđena da izgubim bitku s bolešću. Mogu li uzrok svega toga biti cjepiva koja smo primili protiv korone?
Mogu. Teško je reći da je to izravna posljedica, ali nitko ne može reći da to nema veze sa cjepivom. Ovi koji uporno ultimativno brane cjepivo jer je njima valjda neugodno priznati da su bili zavedeni, oni će reći ‘pa to može biti i od korone’. Međutim, mi vidimo pojavu velikog, velikog broja naglih smrti kod ljudi koji su vrhunski sportaši, ljudi koji su prije toga bili u vrhunskoj kondiciji. E, sad bi bilo normalno i korektno da se napravi i objavi koliko od tih ljudi koji su tako završili, nije bilo cijepljeno. I koja su bila cjepiva ako su bili cijepljeni.
Koliko sam ja čuo od nekih naših patologa koji to vrlo temeljito prate od samog početka, izgleda da je jedna trećina ili možda nekih 30-tak posto od tih tzv. “lotova”, a to su serijski brojevi cjepiva – govorimo o Pfizerovom cjepivu – da su bili problematični i da su povezani s vrlo ozbiljnim nuspojavama, među kojima je i ovo o čemu vi govorite. Znači, 30-tak posto. Drugim riječima, to cijepljenje je bilo kao neka lutrija, tko zna na što ste naletili.
Imate ljudi koji su dobili nešto što je potpuno bezazleno i koji kasnije nisu imali nikakve reakcije, imate one koji su možda naletili na “minu”, pa su dobili nešto vrlo, vrlo zločesto, pa su kasnije imali reakcije. U uputama cjepiva piše upozorenje. Tamo piše da je kod tih cjepiva primjećeno kako jedan broj ljudi može dobiti tromboembolijske incidente ili da je primjećeno kod ljudi, osobito kod mlađih muškaraca da se javljaju problemi s krvnim žilama, ovim koronarnim. To vam piše u Pfizerovom cjepivu. To smo mi imali vrlo rano u rukama. To su moguće nuspojave. I sad, kad se to dogodi, oni kažu to je moguće, ali nema dokaza da je to od cjepiva.
Uglavnom, da postoji ozbiljnost i odgovornost, onda bi se zaista trebalo ne samo provoditi istraživanja, nego i objaviti sve rezultate. Nažalost, vidimo da se to i dandanas skriva. Ali, jednog dana priča će se morati otvoriti i to neće biti ugodno za mnoge.