Saborski zastupnik i liječnik dr. Damir Biloglav, poznat po svojim kritičkim stavovima o pandemiji COVID-19, nedavno je oslobođen optužbi na splitskom sudu koje su ga teretile da je odbio cijepiti pacijente. U ekskluzivnom razgovoru za portal Cronika.hr, Biloglav otkriva svoj stručni pogled na pandemiju, cjepiva i cijepnu politiku, izražavajući skepsu prema brzini razvoja i sigurnosti takozvanih cjepiva te rasvjetljava razloge svoje odluke da se ne cijepi. Uvjeren u pravo na slobodu stručnog mišljenja, nastoji objektivno osvijetliti ključne dileme koje su obilježile pandemijsko razdoblje, ali i upozoriti na potencijalne opasnosti zloupotrebe znanstvenih dostignuća.
Pandemijsko razdoblje koje je zahvatilo svijet, pa i Hrvatsku, bilo je jedno od najtežih razdoblja u novijoj povijesti. Ljudi su se suočavali s neizvjesnošću, strahom za zdravlje svojih najmilijih, izolacijom i promjenama koje su duboko dirnule svakodnevni život. Mnogi su izgubili bližnje, a zdravstveni sustav bio je pod ogromnim pritiskom. Važno je da se takva iskustva ne zaborave i da se iz njih izvuku pouke za budućnost, kako bismo spriječili ponavljanje takve krize. Danas, iako ljudi često spominju da je u ovo doba godine i dalje prisutan koronavirus, bolest više nije teška niti zastrašujuća kao što je bila na početku pandemije. Simptomi sada najčešće podsjećaju na blage prehlade ili gripu, a epidemiolozi napominju da su teški slučajevi u značajnom padu.
U međuvremenu je i dr. Damir Biloglav postao saborski zastupnik stranke DOMiNO u novom mandatu. On nije tek jedan od mnogih koji sjedaju u saborske klupe; poznat kao hrvatski branitelj iz Domovinskog rata, dr. Biloglav nastavlja bez dlake na jeziku, promičući svoje stavove i boreći se za interese svoje domovine i naroda. Njegova odlučnost i angažman, kako u medicini, tako i u politici, čine ga istaknutim glasom u aktualnim društvenim i zdravstvenim pitanjima koje Hrvatska danas prolazi.
Razgovor s dr. Biloglavom započela sam pitanjem je li se cijepio protiv korone.
Dr. Biloglav: “Protiv korone: Ne daj Bože. Nisam imao zdravstvene probleme, a za ove druge probleme na koje aludirate, to mene ne pogađa. Problema je bilo puno. Ne zbog toga što se ja nisam cijepio, jer je bilo dosta ljudi koji su odbili to tzv. cjepivo. Ja to zovem takozvano cjepivo, jer prema strogim medicinski kriterijima to se ne može nazvati cjepivom. Cjepivo je nešto sasvim drugo, a ne to. Cijepljenje, a to znači odmah i cjepivo, to su pojmovi koji se još nazivaju i imunizacija. To znači da vi svoj organizam imunizirate, odnosno da ga dovodite na jedan vanjski način u stanje u kojem ste ustvari intervencijom promijenili njegov imunološki odgovor na nekakav vanjski čimbenik, bilo da se radi o virusu ili bakteriji.
Dakle, ovdje se nije radilo o tome. Nije se radilo o tome da vi u organizam unosite jedan živi antigen ili atenuirani, oslabljeni. Ti mikroorganizmi ne mogu izazvati bolest. Oslabljeni su, to su atenuirana cjepiva. A, druga opcija su mrtvi organizmi, odnosno dijelovi tih mikroorganizama koji još uvijek imaju zadržana antigena svojstva koji omogućavaju da organizam potaknete na imunološki odgovor i taj odgovor imunološki je ustvari onda obrana od bolesti koju očekujete.
Ovdje se nije radilo o tome. Ovdje se radilo o tome da vi unosite jednu gensku informaciju tim cjepivom. Dakle, to su takva cjepiva, ta MRNA. Vi unosite jednu informaciju koja ima za cilj u organizmu naknadno tek proizvesti antigen. To su oni spajk proteini. Proizvesti antigen na koji će onda organizam odgovoriti imunološkom reakcijom. To je nešto posve drugačije. Tu nije opravdano govoriti o cijepljenju. To nisu cjepiva, nego ispravno kazano tu se radi o jednoj genskoj terapiji.
Ja se nisam cijepio iz više razloga. Jedan od razloga je bio taj što sam od samog početka bio vrlo, vrlo skeptičan prema uopće mogućnosti da se u jednom tako iznimno kratkom roku razvije nekakvo učinkovito cjepivo koje bi usto još bilo i sigurno. Mi znamo da je to proces koji traje jako, jako dugo. Tu je u pitanju i desetak godina da to što želiš da sutra bude cjepivo istražiš na način koji zahtijeva struka. To je jedan razlog. Drugi razlog, ja sam vrlo rano dobio koronu. Ja sam klinički na sebi sam sebi postavio dijagnozu, što je uobičajeno. Kad imate neku epidemiju ili pandemiju vi onda možete na temelju kliničkih podataka, na temelju pregleda, a svaki od nas liječnika je educiran, dakle vi možete i bez ikakvih testova postaviti dijagnozu na temelju same kliničke slike i epidemioloških podataka.
Zaključio sam da, ako je pitanju zaista virus kao što se govorilo, a da nije bilo dokaza, i to respiratorni virus, nema nikakve šanse da se vi od toga sto posto zaštite. To je glupo. Vi se možete jedino sakriti u neku konobu pod neku bačvu i onda čekati da vam netko dojavi kroz prozor da je to sve skupa prošlo. Ali, morate živjeti i raditi, a nema nikakve šanse da se vi sto posto zaštite od kontakta s tim virusom. Ja sam rano svojim kolegama u WhatsApp grupi napisao “zaboravite svaku šansu da će itko od nas zaobići taj virus, odnosno da će virus zaobići ikoga od nas”. I sad se ja mislim, ako sam ja dobio taj virus, zašto bi se ja sad cijepio. To je mimo svake pameti. Ja nikad nisam čuo u svom radnom vijeku da postoji nekakva virusna bolest kod koje neposredno nakon što ste je preboljeli sad se morate još ići cijepiti protiv nje. Toga nema. Kasnije sam još nekoliko puta imao koronu. Sve su to bile dijagnoze na temelju tipične kliničke slike.
U međuvremenu su se počeli pojavljivati podatci u vezi nuspojava vezano za ta cjepiva, tako da je to bio dodatni razlog da definitivno odlučim kako se neću cijepiti. Inače, meni su tih dana dolazili pacijenti i pitali me što da naprave. Ja sam na toj lokaciji do tog momenta radio skoro 30 godina. Kad vi radite na nekoj lokaciji tolike silne godine, vi njima niste samo doktor i naravno da će oni kada se pojavi neka zdravstvena situacija, nekakva zdravstvena ugroza, doći pitati. Svaki od njih može potvrditi da sam ja reka “ljudi moji ja ne znam što bi vam reka, ja nemam pojma šta je to. To nije cjepivo, ja se neću cijepiti. A, nažalost, ja vam ne mogu dati nikakav savjet. Znam da vam je to grozno, da vi očekujete od doktora da će vam sada reći što treba činiti, ali ja vam ne mogu dati savjet iza koga mogu stručno stajati.” I ja nikome nisam rekao niti cijepi se, niti nemoj se cijepiti. Kasnije je ispalo da su oni koji su ipak odlučili da se neće cijepiti postupili bolje od onih koji su odlučili cijepiti se.
Ljudi su od korone umirali i bilo ih je strah. Je li se tu radilo zaista o virusu, a s obzirom da je Trump došavši na vlast pustio izvješće CIA-e koja kaže da je to bio bojni otrov? I je li moguće da je korona izazivala toliko veliku smrtnost?
Sad govorimo o akutnoj fazi. Kad govorimo o smrtnosti od korone i cjepiva onda imamo podatke i brojke koje se odnose na akutnu fazu. Imamo i na one kasne učinke – uglavnom cjepiva. Mada korona i sama po sebi izgleda ima neke kasne manifestacije, učinke. Dakle, ja se nikako ne bih složio da se tu radi o nekakvom bojnom otrovu, iz razloga što sam vidio dosta primjera u praksi gdje su ljudi bili pozitivni i imali su dosta ružnu kliničku sliku nakon ekspozicije, znači nakon kontakta s onima koji su također bili pozitivni, koji su imali blažu kliničku sliku. Ako izložite dvije osobe jednom te istom vanjskom patogenu, onda te dvije osobe ne moraju reagirati na isti način.
Ima niz čimbenika kakva će biti njihova reakcija. To ovisi o imunologiji organizma, općem zdravstvenom stanju, ovisi o takozvanoj intaktivnoj dozi, o vremenu ekspozicije… Ima tu puno tih čimbenika koji mogu na to utjecati. Ja sam vidio da je bilo ljudi koji su imali to težu kliničku sliku što su duže bili u kontaktu s nekim za koga je utvrđeno da je bio pozitivan na taj virus. Tako da mislim da tu nije opravdano govoriti ni o kakvim bojnim otrovima. Ne možete vi prenijeti s osobe na osobu bojni otrov. To se može samo mikroorganizmima.
Međutim, vrijeme će pokazati što je bilo, jer znate nije isključeno ni to da su se možda i bojni otrovi prenosili preko nekih živih mikroorganizama koji sami po sebi nisu bili opasni. Oni mogu biti kao neki vektor, nešto što prenosi nešto. Znači, vi nekakav otrov vežete za nekakav virus i sam taj virus ne strada od bojnog otrova, niti ćete vi stradati od virusa, ali putem virusa se može u vaš organizam unijeti neka takva supstancija koja ima karakteristike bojnog otrova. To je sad pitanje, to će trebati proći vremena kada će se raskrinkati tu priču i na kraju ćemo vidjeti o čemu se zaista radi. Sada je još prerano o tome govoriti.
Rade li znanstvenici na tome?
Radi se, u cijelom svijetu se radi. Uostalom mi ne znamo što se događa po tim laboratorijima, to je jedan od velikih problema današnje znanosti. Danas imate visoko razvijenu i medicinsku i ostale tehnologije i laboratorije u kojima možete napraviti svakakva čuda. Problem je u tome što smo mi kao zajednica na globalnoj razini odustali od onih mehanizama kontrole nad tim laboratorijima koje su nekad postojale. Ranije nije bilo moguće u jednoj uređenoj Americi, a pogotovo po ovim bivšim komunističkim zemljama, da vi imate neku grupicu od 3-4 neovisna znanstvenika, ili deset njih, pa da oni rade što hoće. To je sve bilo pod strogom kontrolom vlasti. Danas je moguće da neki idiot koji ima nekakve bolesne ideje u svojoj glavi, a ima jako puno novaca, da on opremi laboratorij s vrhunskom opremom, najboljom koja uopće postoji na svijetu, i da on angažira za te laboratorije najveće mozgove, najveće stručnjake.
Kad vi angažirate nekog od stručnjaka, ljude koji su duboko uronjeni u znanost, koje zanima samo znanost, njih zanimaju samo otkrića. Oni ne razmišljaju o tome što će se dogoditi s tim njihovim otkrićem, njihovim radom, kasnije. Na koji način njihov rad može biti zloupotrijebljen. Oni to nemaju ni na kraj pameti. Pa, svi veliki izumi su ustvari došli od pametnih ljudi koji su željeli nešto otkriti, i otkrili su nešto, da bi onda to bilo zloupotrijebljeno. Možda je najbolji primjer Nobel i dinamit. Nije dinamit razvijen zato da bi se ljudi ubijali, razvijeno je zato da bi se olakšao posao u rudarstvu. A, onda imaš ljude koji to upotrijebe na način koji njima odgovara. Tako i ovdje.
Znači, ako imaš, a danas ima ljudi koji imaju više vlastitog novca na raspolaganju nego što su budžeti nekih ozbiljnih država, i sad zamisli, imaš jednog takvog koji ima neograničene količine novca i on može vrlo lako u toj svojoj bolesnoj mašti zaključiti da je on predodređen da napravi nekakve promjene u povijesti i da upravo zbog toga i ima toliki novac. Da to nije njegova volja, nego volja neke više sile. I on vam taj novac angažira na način da stvori najbolje moguće uvjete za vrhunske stručnjake. A, već smo rekli da te stručnjake zanima samo otkriće. I onda kada nešto otkriju ovaj će to upotrijebiti za svoje bolesne ciljeve. Mislim da je jedan od velikih problema današnjice što je znanost otišla jako daleko, što postoje ogromne mogućnosti zloupotrebe znanosti i što je to danas dostupno privatnim osobama, dok iza toga ne stoje ozbiljne kontrole i može se krenuti bilo kakvim lošim putem.
Jesam li dobro shvatila – korona ima svoje nuspojave koje se mogu pojaviti i nakon 5 godina, 7 godina…
To je govorila gospođa Markotić. Ona je govorila u samom početku da je korona tako strašna bolest koja može imati ozbiljne posljedice i nakon 5 i više godina. I onda se postavlja pitanje ‘otkud ti to znaš’? Tko ti je to rekao?
Kada je to po prvi puta u svijetu.
Kada je to nešto novo. Kako ti to znaš, na temelju čega? Je li to tvoja pretpostavka? A, to onda znači da se ne radi o znanosti, već samo o pretpostavkama ili, čekaj malo, možda ti znaš nešto što mi ne znamo? Tako da je i to izazivalo sumnju, jer vi ne možete postavljati takve tvrdnje koje više nisu domena znanosti.
Naravno da kod svih bolesti, pa i kod virusnih bolesti, je ponekad moguće očekivati kronične komplikacije. To vrijedi i za sve moguće lijekove. Evo recimo, prije malo više od godinu dana iz primjene je povučen jedan lijek koji se koristio dosta široko i više od 50 godina. Znači, trebalo je proći 50 godina da netko taj lijek poveže s određenim problemima, da se to onda znanstvenim metodama i potvrdi i da se taj lijek povuče iz upotrebe. Radilo se o Folkodinu. To je lijek koji suzbija suhi kašalj. A, to je lijek koji smo mi masovno propisivali. I onda je netko taj lijek povezao s vrlo ozbiljnim, smrtonosnim alergijskim reakcijama kod jednog broja pacijenata nakon što oni budu izloženi jednom općem anestetiku, a prethodno su uzimali taj Folkodin. Neke stvari mi ne možemo tako lako i tako brzo povezati.
Tako je teško i ovdje govoriti o posljedicama. Zašto Vam to govorim? Sjetite se, bilo je onih mudrijaša do kraja beskrupoloznih ljudi koji zaista trebaju završiti u zatvoru, a ja se nadam da još uvijek nije kasno, koji su tvrdili da je cjepivo apsolutno sigurno. Sigurno isto kao pijenje vode, tako su neki govorili Kako ti to možeš znati? Ja sam sada naveo za primjer lijek za kojeg smo nakon 50 godina masovne upotrebe zaključili da nije siguran, da ga treba povući. Kako su onda oni u startu mogli reći da je to cijepljenje potpuno sigurno? Ili, kao što je rekla državna tajnica da to cjepivo 100 posto štiti od smrti od korone. Pa smo mi vidjeli da nije tako. Ako vi date takve izjave, to znači da vi lupate bez veze, jer vas je u krajnjoj liniji vrijeme demantiralo. To su ljudi koji govore bez znanstvenih dokaza i oni su za mene opasni. Ja sam o tome govorio sa saborske govornice odakle sam prozvao Mariju Bubaš, tajnicu Ministarstva zdravstva. Tom prigodom ona je bila u Saboru i ja sam je pitao zašto do sada nije dala ostavku, da bi to bio veliki doprinos povjerenja ljudi u sustav koji je izgubljen, između ostalog, i zbog te njene neozbiljne i neodmjerene izjave u svoje vrijeme.
Kako izgleda ispitivanje novog lijeka ili cjepiva? Rekli ste da bi to trebalo trajati desetak godina.
To je tako uobičajeno. Ispitivanje svakog lijeka prolazi kroz određene faze. Imate najprije pretklliničke faze, dakle laboratorijske nekakve testove u kojima ćete za neku supstanciju na temelju određenih saznanja i iskustava s nekim lijekom, pretpostaviti da bi mogla imati nekakv učinak. I nakon toga, kada se prođe ta pretklinička faza gdje se testira toksičnost lijeka, oni idu u kliničke faze. Postoje 3 faze toga ispitivanja lijeka. U prvoj fazi se radi ispitivanje na dragovoljcima, na ljudima koji se dragovoljno jave za ispitivanje. Farmaceutske kuće su voljne uložiti veliki novac i oni plate tim ljudima. Znači, nije to samo neka želja da se pomogne znanosti, ipak oni to plate. To se radi na vrlo malom broju ljudi. Ispitivanja se rade vrlo pažljivo, ti ljudi su praktično monitorirani, oni su pod stalnim nadzorom, oni se neprekidno prate i prati se čitav niz parametara za koje se procijenilo da bi te supstancije mogle utjecati. I to vam traje dosta dugo, može potrajati i par godina.
Nakon toga, kada se dođe do određenih podataka na temelju kojiih vi možete zaključiti da supstancija koju istražujete ima ipak nekakav potencijal koji bi u konačnici mogao završiti kao lijek, ide se u drugu fazu opet na dragovoljcima. I tu se uključuje nešto veći broj ljudi i praćenje nije tako intenzivno. I to je faza koja traje dosta dugo i mjeri se u godinama. I na kraju, kada ste se prilično uvjerili tijekom dvije faze, vi ćete na temelju podataka koje ste dobili u te dvije faze dizajnirati i treću fazu. Važno je naglasiti to da ne možete u isto vrijeme dizajnirati i voditi različite faze. To je kao kada gradite kuću – ne možete praviti drugi kat, a niste napravili prvi. I to je sve proces koji traje godinama.
Sad, kako je moguće da virus koji se pojavio 2019.-te, kako je moguće da ti na kraju 2020.-te već imaš cjepivo? I tvrdiš još da je cjepivo potpuno sigurno. I da je učinkovito. Ja ne bih čak rekao ni da su oni koji su se cijepili bili pokusni kunići, jer ih nakon cijepljenja nitko nije ozbiljno pratio. Imali ste one Arene, imali ste onaj drive in, znači, nekakav punkt za cijepljenje. Vi dođete s autom tamo, spustite prozor, dignete rukav, on vam tamo opiči neku injekciju i vozi kući. Tko te više vidi? Nakon toga te nitko ne prati, nitko ne gleda. To nisu nikakvi pokusi, nikakav pokusni kunić. Pokusni kunić bi bio da ti da neko cjepivo za koje ne zna kako djeluje, pa te onda počne pratiti, proučavati, gledati određene parametre da vide što će biti od toga. Ne, ovdje ti dade, pa šta ti Bog da. To je puno gore, puno neodgovonije nego da smo mi zaista bili pokusni kunići.
Nastavlja se…
