Prije trideset godina na današnji dan, 1. svibnja, Hrvatska je pokrenula Vojno-redarstvenu operaciju Bljesak – munjevitu, precizno planiranu i odlučno provedenu akciju koja je u manje od 32 sata oslobodila oko 500 četvornih kilometara okupirane zapadne Slavonije. Ova operacija nije bila samo vojni trijumf, nego i snažan simbol hrvatske borbe za slobodu i povratak državnog teritorija. Danas se Bljesak obilježava u Okučanima, gdje se okupljaju branitelji, obitelji poginulih, državni vrh i građani, polažu se vijenci na spomen-obilježje “Kocka vedrine”, održava se sveta misa i prisjeća se svih koji su dali život za slobodu Hrvatske.
U operaciji je sudjelovalo oko 7.200 hrvatskih vojnika i policajaca, a snage su bile impresivne i raznolike. Glavnu udarnu snagu činile su 1., 3. i 5. gardijska brigada Hrvatske vojske, uz Oklopnu skupinu 2. gardijske brigade, 80. i 81. gardijsku bojnu, 1. hrvatski gardijski zdrug, 52., 121. i 125. domobransku pukovniju, 104., 105. i 123. brigadu HV-a te brojne specijalne i pričuvne postrojbe.
Posebno su se istaknuli pripadnici 265. izvidničko-diverzantske satnije, 69. satnije Vojne policije, 505. mješovite satnije ABKO, kao i Sektor specijalne policije s elitnim jedinicama poput Antiterorističke jedinice Lučko i specijalnih postrojbi iz cijele Hrvatske – od Alfe, Omege, Bana, Šapa, Ose, Risa, Orla, Trenka, Groma, Tigra, Ajkule, Poskoka, Delte, Rode, Baruna, Jastrebova pa sve do BATT-a iz Splita. Takva koncentracija snaga i odlučnosti bila je ključ uspjeha, a koordinacija vojske i policije pokazala je zrelost hrvatskog obrambenog sustava.
Kako su Bljesak vidjeli strani mediji?
Dok je Hrvatska slavila oslobođenje, strani mediji su operaciju Bljesak promatrali kroz širi kontekst rata u bivšoj Jugoslaviji i s ponešto drukčijim naglascima. Reuters je već prvog dana izvještavao o “iznenadnoj i žestokoj ofenzivi hrvatskih snaga” i brzom napredovanju prema Okučanima, ali i o tisućama srpskih izbjeglica koji su bježali prema Bosni i Hercegovini. BBC je isticao da je Bljesak prekretnica u ratu, ali i upozoravao na humanitarnu krizu, dok je CNN prenosio izjave UN-ovih dužnosnika i međunarodnih promatrača o izbjegličkim kolonama i optužbama za palež i osvetničke napade.
Tijekom operacije i nakon nje došlo je do velikog izbjegličkog vala srpskog stanovništva prema Bosni i Hercegovini. UN i međunarodne organizacije izražavale su zabrinutost zbog mogućih kršenja ljudskih prava, ali Human Rights Watch nije pronašao dokaze o sustavnim zločinima hrvatskih snaga. UN je izdao dvije izjave tražeći prekid vatre i poštivanje dogovorenih sporazuma, a kasnije je i sam glavni tajnik UN-a naveo da nisu utvrđeni sustavni zločini s hrvatske strane. Tako su, unatoč dramatičnim slikama izbjeglica i oštrim reakcijama iz Beograda, međunarodni izvori ostali suzdržani u ocjeni odgovornosti Hrvatske za moguće zločine, potvrđujući vojnu disciplinu i kontrolu nad operacijom.
Deutsche Welle je u retrospektivama isticao vojni uspjeh Hrvatske, ali i otvarao pitanja odnosa prema srpskoj manjini i dugoročnih političkih posljedica. U većini izvještaja, Bljesak je bio prikazan kao vojni trijumf, ali i događaj s ozbiljnim humanitarnim posljedicama, što je odražavalo tadašnju zabrinutost međunarodne zajednice za sudbinu civila i stabilnost regije.
Srpski mediji tada i danas: tragedija, egzodus i zahtjevi za pravdom
Sasvim drugačiji ton prevladavao je u srpskim medijima tog svibnja 1995. godine. Već prvog dana operacije, RTS, Politika i drugi beogradski izvori izvještavali su o “masovnom napadu hrvatskih snaga na teritorij pod zaštitom UN-a”, koristeći izraze poput “agresija”, “zločin” i “etničko čišćenje”. U središtu pažnje bili su civilne žrtve, izbjegličke kolone i optužbe na račun Hrvatske i međunarodne zajednice zbog “pasivnosti” i “prešutnog odobravanja” akcije. Prikazivani su dramatični prizori izbjeglica, svjedočanstva preživjelih i izjave političara koji su pozivali na solidarnost i mobilizaciju.
Taj narativ ostao je dominantan i do danas. Svake godine, osobito oko godišnjica, srpski mediji i političari obilježavaju Bljesak kao “tragediju srpskog naroda”, s naglaskom na 283 poginula, uključujući žene i djecu, te egzodus tisuća Srba iz zapadne Slavonije. U izvještajima se redovito prenose svjedočanstva preživjelih, zahtjevi za priznanjem i osudom zločina, a operacija se opisuje kao “zločinačka akcija” i “progon Srba”. Ovakav pristup jasno se razlikuje od hrvatske naracije, gdje je Bljesak simbol pobjede i povratka teritorija.
Povijesni značaj Bljeska: prekretnica i uvod u Oluju
Bljesak nije bio samo vojni uspjeh i povratak okupiranog teritorija – bio je i snažna poruka. Pokazao je da je Hrvatska vojska postala moderna, dobro organizirana i sposobna za velike operacije. Slomio je moral pobunjenih snaga, a međunarodnoj zajednici dao do znanja da Hrvatska ima snagu i odlučnost vratiti svoj teritorij. U vojno-strateškom smislu, Bljesak je bio ključna uvertira za Operaciju Oluja, koja će nekoliko mjeseci kasnije dovesti do konačnog oslobođenja većine okupiranih područja i završetka Domovinskog rata.
Bljesak je, uz Oluju, ostao simbol hrvatske borbe za slobodu i neovisnost, ali i podsjetnik na cijenu koju su platili i pobjednici i poraženi. Danas, trideset godina kasnije, Okučani i cijela Hrvatska slave pobjedu, prisjećaju se žrtava i šalju poruku mira i zajedništva – svjesni da je povijest mnogo složenija od crno-bijelih slika i da je sjećanje na Bljesak važno za razumijevanje i pomirenje svih naroda ovih prostora.
Bljesak je više od vojne pobjede – on je podsjetnik da sloboda ima cijenu i da su naši heroji tu cijenu platili za sve nas. Na nama je da ih nikada ne zaboravimo, da budemo dostojni njihove žrtve i da mir u kojem živimo čuvamo s istom odlučnošću i ljubavlju prema domovini.
