Iranski nuklearni program, za kojeg Teheran tvrdi da ga razvija u miroljubive svrhe a Izrael u tom programu vidi svoju ugrozu i prijetnju Zapadu, u samo nekoliko dana pretvorio se u ratni sukob koji nadilazi bliskoistočno dimenzije i postao je priča s potencijalno planetarnim posljedicama. Tako je trogodišnja invazija Rusije na Ukrajinu, po odjecima u svjetskoj javnosti, dobila ratnog konkurenta u sukobu Izraela i Irana. Globalni odjeci rata u Ukrajini i izraelsko-iranskog sukoba jedina su sličnost ta dva ratna žarišta zbog kojih miroljubivi dio čovječanstva ne spava mirno.
Izraelsko-iranski ratni okršaj nema za ambiciju niti jedne od strana u sukobu osvajanje teritorija, dok Rusija invazijom želi prisvojiti što je moguće veći dio teritorija u Ukrajini. Ratni sraz između Izraela i Irana je beskontaktni rat dviju zemalja koje nisu susjedi i ne graniče, dok je rat u Ukrajini izravno kontaktan rat dviju susjednih zemalja. Gledajući civilizacijsko-religijskim očima ova dva ratišta imaju još jednu različitost – aktualni ratni neprijatelji Rusija i Ukrajina su dominantno kršćanske zemlje, dok je sukob između Izraela i Irana sraz dvaju zemalja s različitim religijskim predznacima – židovskim i muslimanskim.
Treba primijetiti kako je izraelsko-iranski rat buknuo svom žestinom u vrijeme rasplamsavanja rusko-ukrajinskog sukoba. Skretanje pozornosti na novootvoreno bliskoistočno ratno žarište, hipotetski govoreći, može biti i plod kombinatorike “moćnika” koji stvaraju “ratne igre” i upravljaju njima. Ratovi se ne događaju, oni imaju svoje kreatore.
Izraelsko-iranski ratni sukob planuo je u jeku pregovora (o iranskom nuklearnom programu) između Irana i SAD-a koje je rat za sada prekinuo. Prekid tih pregovora otvara vrata još žešćem ratnom okršaju između Izraela i Irana. Zaoštravanjem tog rata na kušnju se stavljaju javna mnijenja u obje zemlje jer nisu svi u Izraelu ljubitelji Netanyahuovog ratničkog pohoda i narastanje otpora nastavku ratovanja s Iranom nije varijanta koju unaprijed treba isključiti. S druge strane i u Iranu postoje signali koji upozoravaju državno vodstvo na pogubne posljedice po Iran koje donosi nastavak ratovanja s Izraelom. Nedavno je zastupnik Nadergholi Ebrahimi otvoreno na zasjedanju iranskog parlamenta pozvao vrhovnog vođu ajatolaha Alija Hamneija da ponovno razmotri zabranu nuklearnog oružja u Iranu što od njega traže zapadne sile, jer gospodarske sankcije štete Iranu. Takav javni istup u iranskom parlamentu ilustrira da među Irancima postoji javno nezadovoljstvo državnom politikom koja gura tu zemlju u nastavka rata s Izraelom.
Sadašnja iranska nuklearna doktrina, kako podsjeća Newsweek, ukorijenjena u fetvi koju je izdao Hamnei, zabranjuje razvoj i korištenje nuklearnog oružja, označavajući ga kao “zabranjeno”. Međutim, nedavne izjave iranskih dužnosnika sugeriraju da bi se to stajalište moglo promijeniti ako se zaprijeti iranskim nuklearnim postrojenjima. Prošlog mjeseca, Ali Larijani, viši savjetnik Hamneija, izjavio je na državnoj televiziji da će svaki vojni napad SAD-a ili Izraela “opravdati” iransku potragu za nuklearnim oružjem.
Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) nedavno je optužila Iran za provođenje “neprijavljenih nuklearnih aktivnosti.” Takva optužba pojačava sumnje da se Iran pozadinski želi domoći nuklearnog oružja. S druge strane likvidacijom iranskih vojnih čelnika i stručnjaka za nuklearnu energiju Izrael pruža informaciju kako mu krajnji cilj nije uništenje iranskog nuklearnog programa nego pozadinski i uklanjanje postojećeg antizapadnog režima u toj zemlji. U konfliktima je nerijetko važnije ono što se ne kaže od onoga što se javno zbori.
