Zagreb je ponovno na rubu političkog skandala. Ovoga puta, u fokusu nije samo gradonačelnik Tomislav Tomašević, već cijela mreža udruga, političkih suradnika i milijunski iznosi koji iz gradske blagajne završavaju na računima organizacija bliskih platformi Možemo!. Na nalog novog šefa DORH-a Ivana Turudića, USKOK je pokrenuo izvide o načinu financiranja tih udruga, a podaci koji cure u javnost izazivaju ozbiljna pitanja o transparentnosti, pogodovanju i mogućoj političkoj korupciji.
Sve je započelo kaznenom prijavom jedne udruge iz kulture, koja je DORH-u dostavila detaljnu i dobro potkrijepljenu dokumentaciju s preciznim podacima o tome kako su pojedine udruge povezane s vodećim ljudima Možemo! u posljednje tri godine doživjele pravi financijski procvat. Neki od iznosa su, prema dostupnim podacima, narasli i do 900 posto u odnosu na razdoblje pok. Milana Bandića.
Kandidat za gradonačelnika Ivica Lovrić javno je objavio podatke i izračune: dok su za Bandićeve ere te udruge dobivale desetke tisuća eura, sada im iznosi skaču na stotine tisuća – primjerice, udruga Blok, koju vodi pročelnica za kulturu Emina Višnić, s 10.000 eura godišnje skočila je na 108.000 eura. Ukupno, samo u 2024. godini, više od 3 milijuna eura otišlo je udrugama, tvrtkama i organizacijama u kojima su članovi ili simpatizeri Možemo!
Tko je s kim i kako povezan?
Na popisu „debelih krava“ koje su obilno hranjene gradskim novcem nalaze se:
- Kulturtreger – povezan s Ivanom Kekin
- Multimedijalni institut (MI2) – suosnivač Teodor Celakoski, gradski zastupnik Možemo!
- BLOK – povezan s Gordanom Bosancem, europarlamentarcem Možemo!
- Domino, Factum, Kontejner, Attack, Močvara, WHW, Hulahop – sve redom udruge čiji su vodeći ljudi članovi, simpatizeri ili javni podržavatelji Možemo!
Ove udruge ne samo da su financijski procvale, već su i kadrovski ojačale: članovi Možemo! sjede u upravnim vijećima, povjerenstvima i odlučuju o raspodjeli sredstava. Tomašević osobno imenuje članove povjerenstava koja odlučuju tko će dobiti novac i koliko. Nacional je istraživao, ali do imena članova tih povjerenstava teško je doći – sustav odlučivanja ostaje netransparentan, a predstavnici udruga tvrde da se sve „dogovara unaprijed“.
Natječaji, cenzusi i eliminacija malih
Grad Zagreb formalno provodi redovne godišnje natječaje za financiranje udruga, no kriteriji su sve stroži: cenzus je podignut na 30.000 eura prihoda, pa male udruge više ni ne mogu konkurirati. Istovremeno, politička stranka „Zagreb je naš“, bliska Tomaševiću, objavljuje gradske natječaje na svojim stranicama – što otvara dodatnu sumnju u isprepletenost politike i civilnog sektora.
Strah, šutnja i „hranidbeni lanac“
Udruge koje su ostale bez financiranja, ili im je ono drastično smanjeno, boje se javno govoriti – strahujući da će u budućnosti biti potpuno izostavljene. Lovrić tvrdi da je broj „prijateljskih“ udruga ušesterostručen od 2021., a njihovo financiranje „doseže astronomske cifre“. S druge strane, bivša Tomaševićeva matična udruga Zelena akcija, koja se usudila kritizirati gradsku vlast, doživjela je rezanje sredstava s 30.000 na 7.770 eura godišnje.
Većina financiranih udruga pokriva područja „progresivnih“ politika: LGBT prava, rodna ideologija, antifašizam, održivi razvoj, migrantska pitanja – sve ono što je u političkom fokusu Možemo!. Kritičari tvrde da se radi o svojevrsnom „sustavu pranja novca“ i političkoj redistribuciji javnih sredstava prema ideološki podobnima.
DORH i USKOK: Prvi put ozbiljna istraga?
Nakon godina optužbi i prijava, čini se da je pod vodstvom Ivana Turudića DORH napokon odlučio ozbiljno istražiti „koruptivnu hobotnicu“. USKOK prikuplja dokumentaciju, a prema najavama, istraga bi mogla zahvatiti i sam vrh gradske uprave te ključne ljude iz Možemo!.No, s obzirom na dosadašnju praksu, mnogi su skeptični hoće li ova istraga dovesti do konkretnih rezultata – ili će se, kao i dosad, sve završiti u sferi političkih obračuna i medijskih spektakala.
Zagreb je, čini se, grad u kojem se javni novac pretvara u privatne interese, a transparentnost je tek parola za naivne. Hoće li Turudićeva akcija razotkriti pravu prirodu „hranidbenog lanca“ ili ćemo gledati još jednu epizodu političke sapunice bez pravog raspleta?
