U mjestu Trnjani kod Slavonskog Broda, župnik župe sv. Marka objavio je pravilnik za sakrament ženidbe, očito potaknut prethodnim događajima koji mu se nisu svidjeli. Pa je tako pravilnikom zabranio ostavljanje boca pred crkvom, dolazak u alkoholiziranom stanju, bacanje konfeta, riže i sličnog, kao i unošenje zastava i pjevanje neprikladnih pjesama. Pravilnik obvezuje mladence da pri prijavi vjenčanja ostavljaju iznos od 100 eura kao jamstvo da će prostor oko crkve ostati uredan, a novac dobivaju natrag ako je sve u redu.
Pravilnik jasno određuje pripreme prije, za vrijeme i nakon vjenčanja, pa tako u uvodnom dijelu pravilnika, župnik naglašava da se vjenčanje treba najaviti najmanje 45 dana unaprijed te da se slavi na dogovoreni datum i vrijeme, osim u Korizmi i svetom Trodnevlju. Vjenčanje se, prema pravilniku, održava u župnoj crkvi, a može biti s misom ili bez mise, sa sviranjem orgulja ili bez sviranja. Moguće je dovesti vlastite glazbenike, pod uvjetom da sviraju i pjevaju u skladu s crkvenim propisima.
Posebno je istaknuto kako je bacanje konfeta, cvijeća, riže i sličnih stvari poslije vjenčanja pred crkvom neprikladno, nekulturno i zabranjeno. Također, zabranjeno je ostavljanje flaša pred crkvom i oko nje za vrijeme vjenčanja. Mladenci pri prijavi vjenčanja ostavljaju iznos od 100 eura kao jamstvo da će prostor oko crkve ostati uredan, a novac dobivaju natrag ako je sve u redu.
Mladenci zajedno ulaze u crkvu jer su se zajedno odlučili na sakrament ženidbe. Svjetovne pjesme, koliko god bile drage i lijepe, ne mogu se izvoditi u liturgiji. Nakon sklapanja ženidbe, mladenci potpisuju dokumente, a zatim im čestitaju kumovi i roditelji. Ostali uzvanici napuštaju crkvu i čestitaju im ispred crkve.
Što se odijevanja u crkvi tiče, uzvanici, kao i zaručnici bi trebali biti primjereno odjeveni, u skladu s općim bontonom. Uzvanici također ne bi smjeli dolaziti alkoholizirani na slavlje, a u crkvi nije dopušteno urlikanje ili glasno razgovaranje. Zastave se ne stavljaju u crkvi, a ženidba se može sklopiti samo pred dva svjedoka, dok ostali uzvanici mogu čekati vani.
Nakon sklapanja vjenčanja, kumovi donose u sakristiju taksu za vjenčanje, kao i naknadu za sviranje, cvijeće i slično. Parkiranje vozila nije dopušteno u župnom dvorištu, već na propisanim parkirnim mjestima.
Na kraju pravilnika, župnik je dodao kako svi oni kojima se ova pravila ne sviđaju, mogu sakrament obaviti u nekoj drugoj župi.
Brojni župljani podržali su pravilnik, ističući kako je bilo krajnje vrijeme da se uvede reda. No, ima I onih koji se s tim pravilima ne slažu.
Sveukupno, pravilnik je izazvao raspravu o tome kako balansirati između tradicije i suvremenih očekivanja, te koliko je važno održavati kulturu i poštovanje u vjerskim obredima.
Ovaj pravilnik, iako detaljan i jasan, otkriva i širu sliku o stanju kulture u ruralnim dijelovima i gradovima. Sve je osjetnije kako je razina kulture na minimumu, što se očituje u ponašanju i poštivanju osnovnih pravila pristojnosti i bontona.
Treba istalnuti I kako slični pravilnici za sakrament ženidbe postoje i u drugim župama. Mnoge župe imaju svoje specifične smjernice i pravila kako bi osigurale dostojanstveno i pravilno slavlje sakramenta ženidbe. Primjerice župa Uzvišenja Svetoga Križa također ima detaljne smjernice za sakrament ženidbe, uključujući pravila o odijevanju, glazbi i ponašanju tijekom ceremonije, dok riječka župa Sv. Antuna Padovanskog zahtijeva da se parovi jave župniku tri mjeseca prije vjenčanja radi dogovora i pripreme potrebnih dokumenata..
Zakonik kanonskog prava propisuje da se ženidba mora sklopiti pred ovlaštenim posvećenim službenikom i dva svjedoka, što je standardna praksa u katoličkim župama.
Ova pravila pomažu u održavanju reda i poštovanja tijekom vjerskih obreda, a također odražavaju važnost koju Crkva pridaje sakramentu ženidbe.
