Kažu da je u životu najvažnije nikada ne odustati. Očito je to mantra osnivača Inicijative mladih za ljudska prava – regionalne nevladine udruge, Maria Mažića, čovjeka koji od 2016., tražio od Izvršnog odbora UEFA-e zabranu izvođenja pjesme Marka Perkovića Thompsona “Lijepa li si” na EURU 2016. Ovog adventa osmislio je kontroverzne kartonske kuglice na središnjem boru na Trgu bana Jelačića u Zagrebu. No, nije računao na Zoricu Gregurić, hrabru medicinsku sestru koja se suprostavila čak i Šljivančaninu za vrijeme pada Vukovara i spasila ranjenike Vukovarske bolnice o kojima se brinula. Ova hrabra žena digla je na noge i braniteljske udruge te će zajedno predati kaznenu prijavu protiv Mažića i njegove Inicijative.
Naime, čim su društvenim mrežama krenule fotografije kartonskih “kuglica”, na kojima su istim rukopisom ispisane poruke koje vrijeđaju osjećaje Hrvata, posebno vjerske osjećaje katolika, Zorica Gregurić je policiji podnijela prijavu protiv počinitelja ovog gnjusnog čina.
O slučaju kartonskih kuglica Zorica Gregurić, predsjednica Udruge zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara, rekla je:
“Nešto slično je bilo i prošle godine. Nikad u Zagrebu kršćani katolici nisu bili diskriminirani, pa ni u vrijeme Titove Jugoslavije na način na koji su kršćani katolici diskriminirani danas u vrijeme vladavine Možemo i gradonačelnika Tomaševića. Godinama je “Hod za život”, kada smo imali manifestaciju, postavljao zastave na Trgu bana Josipa Jelačića. Tomašević i njegova klika su to zabranili i ne dozvoljavaju, evo ide četvrta godina.
Ustavom nam je zajamčeno javno izražavanje vjeroispovijesti i na Trgu možemo vidjeti hare krišna, možemo vidjeti raznorazne propovjednike, molitelje i tako dalje, međutim, čim katolici kleknu i počnu moliti započinju napadi, vrijeđanja, uvrede, i to od udruga koje izdašno financira Tomašević i Grad Zagreb.
Nikada katoliči vjernici Zagrepčani nisu bili tako diskriminirani, omalovažavani, ponižavani kao u ove protekle četiri godine. Vrhunac su poruke na boru na Trgu bana Josipa Jelačića koje su poruke mržnje, poruke koje krše Deklaraciju Domovinskog rata, koje povrjeđuju ugled i čast Republike Hrvatske.
I ja sam to prijavila DORH-u, prijavila sam policiji. Od policije sam dobila odmah odgovor da će sve provjeriti i postupit prema svojim ovlastima. Ono što mi je kasnije dojavljeno je da tih poruka više nema. S obzirom da sam ja predala kaznenu prijavu onako kako se predaje po propisu, znači s imenom, prezimenom, adresom, OIB-om, navela sam mjesto počinjenja kaznenog djela, poslala sam fotografije svih tih, to se ne može reći neprimjerenih, poruke za koje onaj koji ih je pisao i koji ih je stavio i koji je sve to odobrio, moraju kazneno odgovarati.
Prije svega, u vrijeme adventa, odnosno Došašća, kada mi katolici radosno iščekujemo dolazak i rođenje Isusa – blagdan koji širi ljubav, koji širi radost, nadu – oni šire poruke mržnje, nesnošljivosti, pljuju po vrednotama Domovinskog rata, vrijeđaju ugled i čast Republike Hrvatske. Sve to znamo odakle potječe – od SDSS-a Milorada Pupovca i Stanimirovića i ostalih aboliranih četnika koji pokušavaju stvoriti ozračje da u Hrvatskoj ne možeš biti Srbin. Da, doista je teško u Hrvatskoj biti Srbin nakon što im Hrvatska financira deset srpskih centara po cijeloj Hrvatskoj, iako ih ima manje od 3 posto. Doista je teško biti Srbin u Hrvatskoj nakon što im Hrvatska financira Novosti, dakle država plaća novine u kojima bi trebali čitati o nacionalnim manjinama i njihovim aktivnostima, a mi čitamo o bezočnim napadima na državu Hrvatsku, na branitelje, na domoljube, na kršćanske katoličke vrijednosti itd. Pokušavaju stvoriti ozračje kako je Hrvatska protiv Srba – eto ne može se otići u Srbiju i ne znam što sve ne. Kakve veze Hrvatska ima s tim?
Dakle 3 posto ih ima u Hrvatskoj, a mi imamo osjećaj, i ne samo osjećaj, nego ako pogledate tko upravlja Hrvatskom, tko je u državnoj upravi – više ih je sada u državnim upravama nego što ih je bilo u vrijeme Jugosalavije i sve su agresivniji. Ono što je najžalosnije, ne radi se o pripadnicima koji su se borili za Hrvatsku, koji su čuvali svoju domovinu, koji se s poštovanjem i danas odnose prema svojoj domovini, nego se radi o šačici pripadnika stranke koju je osnovao osuđeni srpski ratni zločinac Hadžić, a sad joj se na čelu mijenjaju malo Pupovac, malo Stanimirović.
Za Stanimirovića znamo da su u nekoliko navrata podnesene kaznene prijave za ratni zločin, znamo za njegovu aktivnu ulogu u vrijeme srpske agresije na Hrvatsku, na vukovarskom i širem vukovarskom području i taj čovjek i dandanas “vedri i oblači” politikom i financijama Republike Hrvatske.
Na pitanje stoje li, ipak, iza cijele priče Hrvati koji se ne mogu osloboditi jugoslavenskom mentalnog sklopa i nostalgije za propalom državom, Zorica je odgovorila.
“Potpuno pogrešno. Nama vladaju abolirani četnici. Zašto se nama ovo događa? Zato što se ništa nije poduzelo kada je prva iskra planula. A, zašto se nije poduzimalo? Zato što nama upravljaju članovi stranke u kojoj se skrivaju abolirani četnici. Pa, nije taj SDSS jedina stranka koja okuplja srpsku etničku zajednicu. Imamo mi Vlahovića koji je predsjednik Srpske pravedne stranke. Pa, gdje je čovjek? Zašto je izoliran? U državnim uprava su članovi SDSS-a. Ja ne vidim razlog za to. Naravno da su problem i Hrvati koji su zaglavili u jugoslavenskim mentalnim okovima i ne mogu izaći iz njih. Itekako su problem.
Naša udruga od prošle godine pokušava utjecati na državnu upravu i napraviti izmjenu i dopunu Kaznenog zakona s novim kaznenim djelom “kršenje Deklaracije o Domovinskom ratu”. Da postoji ta kaznena odredba nikada više Kekinka, Tomašević i ostali ne bi mogli promovirati jugoslavenstvo, partizanstvo, crvenu petokraku itd.”
Zorica Gregurić je objasnila i gdje je zapela njihova inicijativa
“Ako znamo tko je u državnoj upravi, nema čuđenja da je zapelo. Pa, Pupovac javno usred Hrvatskog sabora izjavi da kokarda nije zabranjena. Nama su groblja puna četničkih oznaka i natpisa kako su poginuli braneći svoju srpsku otadžbinu. U sred Hrvatske. Mi doista imamo veliki problem. Ja shvaćam ljude da im je dosta rata, dosta ovoga, dosta onoga, ali jednog dana ćete se probuditi u sasvim drugoj državi i neće više moći reći “ovo je moja kuća”, jer neće biti vaša. Opet će vam ući netko unutra kao što je ’45.-te, izbacit vas van i imat ćete sreću ako vas ne ubije. Ući će u vašu kuću, leći u vaš krevet i reći ovo je moje. I nemojte mislit da se to neće dogodit. Ovakvom pasivnošću će se to dogodit,” poručila je Zorica Gregorić koja je kao medicinska sestra svjedočila zvjerskom napadu na Vukovar u Domovinskom ratu, a nakon što je čula što se dogodilo na Ovčari i Veleprometu posjedjela.
Podsjetimo, “kuglice” s porukama koje problematiziraju razdoblje Domovinskog rata i pozivaju na oduzimanje državnih odlikovanja hrvatskim haaškim osuđenicima, nestale su, a novinari Jutarnjeg lista otkrili su kako se iza njih skrivaju Senna Šimek, Margareta Blažević, Dora Tomljanović i Mario Mažić.
Kako su dvije povjesničarke, Šimek i Tomljanović, ujedno i članice Savjeta mladih Grada Zagreba, financiraju se iz proračuna Grada. Osnivač Inicijative Mažić, inače je politički komentator i savjetnik, koji se proslavio apelom upućenom Izvršnom odboru UEFA-e u kojem je tražio zabranu izvođenja pjesme Marka Perkovića Thompsona ‘Lijepa li si‘ na EURU 2016.
Kako su se sami pohvalili, postavljanje kuglica je dio šire kampanje YIHR-a o oduzimanju odlikovanja osuđenim ratnim zločincima koja je započela prošli tjedan, a u sklopu koje je tim Inicijative mladih za ljudska prava prošli tjedan zalijepio plakate po zagrebačkim kvartovima. Inicijativa je pokrenula kampanju i na društvenim mrežama.
Inače, Inicijativa zapošljava troje svojih članova, a financira se sredstvima Središnjeg državnog ureda za demografiju, Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske i Grada Zagreba.
