U posljednjem nevremenu, tuča je još jednom pokazala svoju razornu snagu. Štete koje je nanijela su ogromne, a Hrvatska se i dalje nakon mnogo godina bori s pitanjem učinkovitosti protugradne obrane. Iz Državnog hidrometeorološkog zavoda (DHMZ) tvrde da je trenutni sustav protugradne obrane neučinkovit. S druge strane, Hrvatska udruga raketara tvrdi da je obrana od tuče sustavno uništavana tijekom godina, zbog čega su i “pale” prijave USKOK-u. Rezultat svega su poljoprivredni proizvođači i građani koji su se našli u “neobranom grožđu” bez jasnog načina kako zaštititi svoje usjeve i imovinu.
Ova debata i dalje traje, a dok se ne pronađe održivo rješenje, priroda nastavlja pokazivati svoju nepredvidivu stranu. Novi ministar poljoprivrede Josip Dabro, čini se, dobro je osluhnuo potrebe i ratara i samih građana, pa njegove izjave o vraćanju protugradne obrane ulijevaju nadu da će poljoprivredni proizvođači koliko toliko uspijeti sačuvati usjeve, a građani imovinu.
“Ono što je i meni zagolicalo maštu je to da znanost ne priznaje rakete, ali ako ljudi to traže, trebamo reparirati kompletan sustav, ako to makar i psihološki znači ljudima”, izjavo je Dabro gostujući u emisiji na Novoj TV.
Predsjednik Udruge raketara protugradne obrane Hrvatske Josip Salatko izrazio je nadu kako će se napokon poštivati važeći zakon i obrana od tuče početi 1. svibnja. No, istovremeno je upozorio da trenutni sustav obrane nije dovoljan.
“Rakete su ukinute, a nakon isteka roka trajanja uništene, umjesto da su spaljene. Lansirne postaje sada zjape prazne, a njihovo uklanjanje predstavlja dodatne troškove. Bivša ravnateljica nije pokazivala razumijevanje i aktivno je radila na uništavanju sustava obrane”, izjavio je Salatko za Radio Stubice.
Salatko čvrsto vjeruje da će novi ravnatelj Državnog hidrometeorološkog zavoda, Ivan Güttler, kao mlad i perspektivan čovjek, imati više sluha za ovu problematiku. Također, pojavila se i ideja da se u budućnosti obrana od tuče provodi putem dronova, što je praksa u nekim drugim zemljama
Protugradne rakete i lansirne lampe završile na otpadu
Pitanje ukidanja protugradne obrane u Hrvatskoj izaziva žustre rasprave. Je li to stvar znanstvenih činjenica ili posljedica lošeg upravljanja? Ispostavlja se da je problem dalekosežan, no dovoljno je osvrnuti se na proteklih nekoliko godina kako bismo razumjeli situaciju.
Inicijativa “Stop ukidanju protugradne obrane” još je 2021. godine upozoravala na ozbiljne posljedice ukidanja sustava obrane od tuče. Tadašnja ministrica poljoprivrede, Marija Vučković, podnijela je Nacrt prijedloga Zakona o prestanku važenja Zakona o sustavu obrane od tuče u Hrvatski sabor, temeljem analize Državnog hidrometeorološkog zavoda. Ova odluka izazvala je nezadovoljstvo među hrvatskim uzgajivačima hrane i poljoprivrednicima, pa je više od 1400 obiteljskih gospodarstava, raketara i drugih stručnjaka potpisalo peticiju protiv takve odluke. Nakon toga je Ministarstvo poslalo “mlaku” poruku da se sezona ipak odradi, unatoč očitom nedostatku sredstava. Naime, u Financijskom planu DHMZ-a nije bila predviđena nabavka novih sredstava već je bilo izdvojeno 5,5 milijuna kuna za uništavanje lansirnih rampi, protugradnih raketa i meteorološkog reagensa. Na otpadu su završili uređaji i materijali ukupne vrijednosti veće od 15 milijuna kuna.
Raketari su kroz čitavo to vrijeme isticali kako je sustav obrane od tuče, građen više od 50 godina sredstvima poljoprivrednika i lokalne samouprave, te da oprema, nekretnine i infrastruktura sustava nisu vlasništvo DHMZ-a već mu je samo dano na upravljanje i korištenje. No, posljednjih 20-tak godina, prema njihovim tvrdnjama, sustav obrane od tuče je sustavno sabotiran: stručno, organizacijski, tehnički i financijski devastiran.
Upozoravali su i na to da se novac obrane od tuče troši na nezakonit način i da su priče o neučinkovitosti sustava samo pritisak Državnog hidrometerološkog zavoda na nadležna tijela ne bi li se sustav raketne obrane ukinuo, a višegodišnje nezakonite novčane transakcije otišle u zaborav. O tome su još u listopadu 2013. godine izvijestili USKOK. Ukazali su i na upitnu javnu nabavu u kojoj je godinama poslove dobivala ista tvrtka, osnovana 2011. godine za „uzgoj povrća, dinja i lubenica, korjenastog i gomoljastog povrća”, a koja je već 2012. pobijedila na natječaju i od tada odrađivala većinu poslova za Zavod. Također su upozoravali i na niz nepravilnosti poput uvoza raketa iz Crne Gore, Srbije, Makedonije i Bugarske upitne kvalietete, te smanjeni broj raketa, samo 9 po lansirnoj postaji, unatoč godišnjoj javnoj nabavi koja se tada kretala od 10 do 17 milijuna kuna.
Europske države ponovno uvele obranu od tuče, a neke nisu ni prekinule tu praksu
Premda se godinama provlačila teza kako su obranu od tuče ukinule i druge zemlje, iz većine europskih zemalja su to demantirali. Direktor udruge Nefela za obranu od tuče na području južne Mađarske istaknuo je kako je Ministarstvo poljoprivrede potaknuto dugogodišnjim pozitivnim rezultatima, odlučilo ponovno uspostaviti državni sustav OT i pokriti cijeli svoj teritorij prizemnim generatorima za obranu od tuče.
U Francuskoj postoji obrana od tuče prizemnim generatorima već gotovo 70 godina i nema naznaka da bi se sustav ukinuo ili smanjilo branjeno područje.
U Bugarskoj se obrana od tuče također provodi već više desetljeća i ne postoje planovi gašenja ili smanjivanja sustava, kao i u Španjolskoj gdje je intencija na širenju sustava. Austrija, Njemačka i Grčka provode obranu od tuče na pojedinim područjima upotrebom aviona, koji nosi piro patrone i avio generator, te se tako zasijavaju tučoopasni oblaci.
U Hrvatskoj su neki uzgajivači prema preporuci Ministarstva postavili zaštitne mreže i osigurali urod, no oba načina zaštite pokazala su svoje manjkavosti.
– Osiguravajuće kuće su odmah podigle cijene polica i premija, kao i kriterija, no naše nezadovoljstvo je kulminiralo jer su za rok aktiviranja polica stavili 10. travnja, a mi smo sada štetu od mraza imali krajem ožujka i ispada da to što smo osigurali, ta polica ne pokriva, kažu voćari.
Nekvalitetne rakete razlog neučinkovitosti
Obrana od tuče raketama inače je patentirana 1945. godine po teoriji u kojoj reagens srebrenog jodida potiče stvaranjekristalića leda. Zato se rakete sa srebrnim jodidom ispaljuju u grmljavinske oblake kako bi u njih izbacile reagens. Na taj se način u oblaku umjetno stvaraju manji kristalići leda, a višak vlage se ravnomjernije raspoređuje i sprečava nastanak velikih komada tuče. U isto se vrijeme povećava mogućnost topljenja tuče kada kiša počne padati iz oblaka, pa umjesto tuče padaju velike kapi kiše.
Ta je metoda 60-ih iz SSSR-a prenesena u istočnoeuropske zemlje, a u Hrvatskoj se počela primjenjivati 70-ih. Na početku se pisalo o uspješnosti 90 posto, a kasnije 60 do 40 posto nakon što je u pogonima Đure Đakovića u Slavonskom Brodu počela proizvodnja raketa. No, nakon niza godina ispaljivanja i praćenja rezultata, istraživanje agencije koja je ispitivala kvalitetu raketa ALT-9 pokazalo je velike razlike u deklariranom i izmjerenom dometu i visini leta rakete. Na deklaracijama je pisao propisani domet 9,6 kilometara, a testiranje je pokazalo da rakete lete do oko 6 kilometara.
Na nedavno postavljeno pitanje o obrani od tuče, DHMZ je istaknuo da ova tema nije samo pitanje poljoprivrede, već i šire zajednice. Država troši novac poreznih obveznika na ovu važnu inicijativu, no nedostaje znanstvenih temelja i konkretnih dokaza o učinkovitosti postojećih metoda. Uz to, DHMZ je naglasio potrebu za racionalizacijom cijelog sustava i financija, što uključuje i operativnu obranu od tuče.
Ipak prije par godina Državni hidrometeorološki zavod krenuo je u projekt modernizacije meteorološke motriteljske mreže u RH – METMONIC. Ukupna vrijednost tog projekta je bila 45.251.908,75 EUR, a financiranje projekta je ostvareno putem EU fondova (Europski fond za regionalni razvoj 85 % vrijednosti projekta) i uz sufinanciranje Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (15 % ukupne vrijednosti projekta).
Cilj projekta bio je osuvremenjavanje opreme i uređaja prizemnih meteoroloških postaja, te postavljanje novih meteoroloških radarskih sustava. koji bi pokrivali cijelo područje Hrvatske, te uspostava sustava meteoroloških-oceanografskih plutača koji će davati bolje i kvalitetnije informacije svim zainteresiranima.
No, pitanje obrane od tuče i dalje ostaje otvoreno. Što će ratarima, ali i ostalim građanima, značiti izvješće o vremenskoj nepogodi ako ne mogu zaštititi sebe i svoju imovinu? Posljedice nisu ograničene samo na poljoprivrednu proizvodnju, one se protežu na druge sektore i građane.
“Kako ćemo zaštititi svoje vozilo ili kuću? Prebacivanjem mreže preko njih? To nije dugoročno rješenje. Umjesto toga, trebamo djelovati preventivno. Razbijanje oblaka kako bi led bio što sitniji može biti ključno. Na odgovor o učinkovitosti nećemo dugo čekati. Prva tuča će sve pokazati.” riječi su Josipa Salatka, predsjednika Udruge raketara.
