Uhitili su još jednog ministra u hrvatskoj Vladi. Ovoga puta Vilija Beroša, koji je bio zadužen za zdravstvo. Naime, dok su zdravstveni djelatnici javno tražili svoja prava, njihov i naš ministar se, navodno, na njihov i naš račun – bogatio, kao da mu nisu bile dosta sve privilegije i sve kuće i stanovi, velika ušteđevina i automobili koje ima.
Ali…tome se očito u Hrvatskoj više nitko ne čudi. Više se čude onima koji se bogate po zakonu, nego onima koji se bogate na tko zna kakve načine i koji su već davno trebali biti iza rešetaka, a nisu.
U Hrvatskoj je očito korupcija zahvatila i one koji bi se trebali boriti protiv ovog najvećeg zla koji nas je zadesio nakon hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata.
Sjetimo se da je bivša predsjednica RH govorila kako korupcije ima i u tajnim i inim službama Republike Hrvatske, u njezinim najvišim vrhovima, te da se godinama bore protiv korupcije i u SOA-i.
Nismo imali razloga da joj ne vjerujemo.
A, ako je to tako, a jeste, onda se ne trebamo čuditi što je Hrvatska sve više u „kaosu“, što mladi odlaze, što nema poštovanja prema hrvatskim braniteljima i stradalnicima, što su male ili nikakve mirovine, što su zdravstvo, prosvjeta, pravosuđe i niz drugih institucija došli do dna (može li niže?)…
Ovih dana objavljena su i imena najvećih poreznih dužnika. Neki su dužni i do dva milijuna eura! Kako je to moguće? Zbog čega se ovime ne bave službe koje se bore protiv korupcije (kriminala), pa nisu svi valjda u tom „biznisu“ da se ne mogu (ili neće) početi s korjenitim promjenama?
Kažu da korupcije ima svugdje u svijetu i da se ne trebamo čuditi što je ima i kod nas. Baš lijepo. S druge pak strane, oni koji nemaju novaca platiti onima za koje već i vrapci vide da su se obogatili preko noći – neka pate. To se poglavito odnosi na hrvatske branitelje i stradalnike. Kad su u krvi stvorili hrvatsku državu prepustili su je, nažalost navodno, korumpiranim vođama (svaka čast iznimkama) i danas imamo to što imamo – uglavnom nesposobne, bahate i jadne političare (svaka čast iznimkama) za koje ne važe ni zakoni ni propisi.
Da bude još i gore, oni se ni Boga ne boje!
Dugogodišnje uspješne tvrtke se gase, ovrhe su narasle do neslućenih visina, sve je više ljudi na ulici.
Ono što je još i teže – nemaš se kome obratiti ni za pomoć, ako su i oni koji bi trebali rješavati probleme (kriminal) korumpirani.
Međutim, tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskog rata, hrvatsko zdravstvo je bilo na najvišim granama. Naša ratna medicina bila je primjer i u svijetu. Ni jedan liječnik ni jedna medicinska sestra nije bila uhićena zbog korupcije i kriminala.
A, danas, kada su redovi i za najteže bolesnike, pojedinci otuđuju.
A, ako kradu, kako će se onda imati vremena baviti svojim poslom?
Bivši ministar zdravstva Beroš vjerojatno se čitavo vrijeme trebao i morao baviti mišlju kako da njega i njegovu kriminalnu skupinu ne uhite… Možete misliti u kakvom košmaru je živio i radio, pa nam je stoga zdravstvo tu gdje i jeste, na dnu – dna.
