Šalom Nagar, zatvorski čuvar koji je izvršio prvu i jedinu smrtnu kaznu u Izraelu, umro je u 88. godini.
Čuvar zatvora, izabran protiv svoje volje da izvrši smrtnu kaznu, bio je traumatiziran ovim činom i ostao anoniman tri desetljeća. Šalom Nagar, izraelski zatvorski čuvar koji je slučajno i protiv svoje volje izabran da objesi osuđenog nacističkog ratnog zločinca Adolfa Eichmanna, preminuo je u utorak u 88. godini.
Nagar, je imao 26 godina kada je izvršio kaznu u ranim jutarnjim satima 1. srpnja 1962. godine. Rođen je u Jemenu 1936. godine, a u Izrael je stigao kao siroče s 12 godina. Služio je u padobranskoj brigadi Izraelskih obrambenih snaga (IDF), a zatim se pridružio izraelskoj zatvorskoj službi.
Eichmann, ključni arhitekta nacističkog plana „konačnog rješenja“, sakrio se nakon Drugog svjetskog rata i bio je uhvaćen u Argentini od strane izraelske obavještajne službe u svibnju 1960. godine kako bi bio izveden pred sud u Jerusalemu zbog svoje uloge u masovnom ubojstvu šest milijuna Židova.
Osuđen je na smrtnu kaznu.
Tijekom suđenja, Eichmann je prvo bio zatvoren na sjeveru zemlje, a zatim premješten u zatvor u Ramla, gdje je Nagar bio među 22 pažljivo odabrana zatvorska čuvara poznata kao „Eichmannovi čuvari“. Izraelske vlasti su čuvale detalje o tome kako je smrtna kazna izvršena, samo s kratkom objavom na radiju Glas Izraela, piše The Times of Israel.
Tek 1992. godine, izraelska radio stanica koja je istraživala materijal povodom 30. godišnjice pogubljenja, naišla je na Nagarovo ime. U godinama koje su uslijedile, Nagar je davao razne intervjue medijima — uključujući njemačke — opisujući šest mjeseci koje je proveo čuvajući Eichmanna tijekom njegovog suđenja, ali i kako je došlo do toga da upravo on izvrši jedinu smrtnu kaznu koju je država Izrael ikada provela.
Nagar je objasnio da su čuvari odabrani tako da nijedan od njih nema osobni motiv za ubojstvo zatvorenika. Naime, mnogi tadašnji zatvorski čuvari nosili su brojeve istetovirane na rukama iz nacističkih logora i nije im bilo dozvoljeno da uđu na kat gdje je, u posebnom krilu zatvora, bio smješten Eichmann.
Čuvari su imali zadatak da ‘pod svaku cijenu’ spriječe Eichmanna da se ubije, ali i da osiguraju da ga nitko ne pokuša otrovati. Hrana mu je dostavljana u zapečaćenim posudama, a stražar bi je prvo probao kako bi se uvjerio da nije otrovana. Nagar je često bio taj koji je isprobavao Eichmannove obroke.
Kada je izraelski sud osudio Eichmanna na smrt, pitanje je bilo tko će obaviti pogubljenje. Ždrijeb je odlučio da to bude Nagar koji je na kraju prihvatio zadatak nakon što su mu pokazali fotografije užasa koje su nacisti počinili nad djecom.
„Bilo mi je toliko užasno da sam pristao uraditi ono što je bilo potrebno,“ rekao je Nagar u intervjuu iz 2005. godine.
Nakon što je Eichmannova žalba na smrtnu presudu odbijena, Nagar je pozvan da izvrši kaznu. Pogubljenje je bilo logistički komplicirano, uključujući improvizirana vješala na tri nivoa. Eichmann je pogubljen, a njegovi ostaci kremirani i rasuti u more van teritorijalnih voda Izraela. Nagar je opisao kako ga je taj čin progonio godinama, uz noćne more i strahove čak i tijekom dana.
Nakon što se povukao iz zatvorske službe, Nagar se posvetio proučavanju Tore u vjerskoj ustanovi u naselju Kirjat Arba na Zapadnoj obali. Njegova priča ostaje svjedočanstvo o teretu povijesti i osobnoj traumi suočavanja s mračnim poglavljima ljudske prošlosti.
