Bruno Bušić (Vinjani Donji kod Imotskog, 6. listopada 1939. – Pariz, 16. listopada 1978.), bio je istaknuti hrvatski disident, novinar, književnik, povijesni istraživač, karizmatični prognanik iz 1970-tih godina i politički vođa hrvatske emigracije, godinama je bio jedan od prvih suradnika dr. Franje Tuđmana, utemeljitelja i prvog predsjednika Republike Hrvatske.
Zajedno su među ostalim radili i u Hrvatskom institutu za povijest u Zagrebu.
Brojne ulice i trgovi diljem Hrvatske danas nose njegovo ime. Povodom proslave pete obljetnice uspostave slobodne, samostalne i nezavisne hrvatske države, 30. svibnja 1995., dr. Franjo Tuđman posmrtno mu je dodijelio tri odličja: Reda kneza Domagoja s ogrlicom za pokazanu osvjedočenu hrabrost i junaštvo u ratu, izravnoj ratnoj opasnosti ili u iznimnim okolnostima u miru, odličje Reda Ante Starčevića za doprinos održanju i razvitku hrvatske državne ideje, uspostavom i izgradnjom suverene države Hrvatske i odličje Reda Stjepana Radića za zasluge i stradanje u borbi za nacionalna i socijalna prava i razvitak hrvatskog naroda.
Bio je i ostat će hrvatski ponos, naše nadahnuće, poglavito mladim hrvatskim generacijama!
Moja je malenkost, na poticaj o. dr. Vjekoslava Lasića, prva u hrvatskoj državi (sic!), 1995., u nakladi Udruge hrvatskih branitelja dragovoljaca Domovinskog rata, na čijem je čelu bio legendarni zapovjednik obrane Grada Vukovara Branko Borković-Mladi Jastreb, objavila i knjigu – Ante Bruno Bušić – „Svjedok pomirbe“., tim prije jer su se i neke vojne postrojbe u Domovinskome ratu nazivale njegovim imenom.
Kao što je poznato, (a o tome još do danas nije snimljen ni igrani film!) ubijen je iz zasjede po agentima beogradskog imperijalizma 16. listopada 1978. u ulici Belleville 57 na prolazu kroz Pariz.
Stoga je Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.) uputila dopis Hrvatskom institutu za povijest da se ova državna ustanova nazove njegovim imenom!
Da se ne zaboravi!
