Što te briga što ljudi misle! Misli što Stvoritelj misli o tebi, što tvoja savjest kaže o tebi, što ti kažeš o sebi.
Autor: Tomislav Ivančić
Kad budeš odlazio s ove zemlje kad budeš umirao, ostavit ćeš i djecu i prijatelje i kuću i imanje. Ostavit ćeš i radio, televiziju, auto, sve u banci, sve ćeš tu ostaviti, ići ćeš samo ti. Čak i svoje materijalno tijelo ćeš ostaviti tu u grobu, a ići ćeš ti kao osoba, kao duhovna duša, ti kao intelekt, savjest, ti kao karakter, ti kao sloboda, jer bit duha je sloboda, ti kao odgovornost, ti kao sposobnost, spolnost, vjera, nada, ljubav, to si ti. To ti ostaje i s tim ideš. Sve što si imao, to ne nosiš nigdje, to ostaje ovdje za druge. A sve što si bio, što si postao čestit, dobar, plemenit, to ide s tobom. Ali, nažalost, ako si bio zločest, nehuman, ako si ubijao, krao, i to ide s tobom, i ne da ti da ideš u život. I ono što je u životu najvažnije nakon Boga, to si ti. I pazi, čovječe, samo da sebe ne izgubiš. I pusti neka sve propadne, ali ti moraš sve preživjeti. Što te briga što ljudi misle! Misli što Stvoritelj misli o tebi, što tvoja savjest kaže o tebi, što ti kažeš o sebi.
I znanost jasno kaže da svaka negativna misao razara stanice mozga. Znanost jasno kaže: biti moralan, čestit, to nije nešto što Bog zapovijeda, to je nešto što zapovijeda tvoje biće; ako hoćeš živjeti, onda budi dobar, onda ljubi čovjeka i neprijatelja, onda govori istinu i čini istinu, i živjet ćeš. A ako si pravi, plemenit i čestit čovjek, pa makar da i ništa nemaš svi će reći: on je vrhunski. Nitko te ne će hvaliti zato što si bogat, ali će te hvaliti ako si čestit, plemenit i human. Ljudi će te uvijek tražiti ako si bogat dobrotom, praštanjem, ljubavlju, a ti ćeš biti sretan kad si nekomu nešto darovao, rodio dijete više, kad si imao vremena za svoju djecu, kad su ti važni ljudi a ne stvari. Svatko čezne za tim, osobito djeca. Ne žive djeca od vašeg bogatstva nego od vaše ljubavi i dobrote.
Čovječe, ti imaš cilj pred sobom, ti putuješ kući. Ti ovdje nisi kod kuće, svaka te sekunda nosi. Ne možeš stati i reći, e, sad ću zaustaviti sat. Vrijeme samo leti, ali kad ću stati? U vječnosti. Smrt ne postoji, a ono što mi nazivamo smrt je rođenje za život, to je prolaz u život. Tamo nas čekaju svi naši pokojnici, prijatelji, braća, znanci, najbolji ljudi, djeca. Toliki nas čekaju – sveci, anđeli, arkanđeli, Isus naš prijatelj, Gospa, pa kud ćete ljepše! Ovdje je teško, tamo je milina. Ja znam kamo ide moj život, znam komu sam povjeren. Uhvatite se za glavu i upitajte se: kamo ja to idem? I jamčim vam, nakon tri dan bit ćete novi ljudi. Iskustvo nam to kaže.
Hvala vam što ćete ovo zapisati, u srce, a onda u pamćenje.
Amen!
