Za obitelj Navaljni ovo su izuzetno teški dani, no Julija je svoje obećanje od 2013. godine kada se pokojni Aleksej Navaljni natjecao za gradonačelnika Moskve i dobio 5 godina kaznene kolonije održala. Naime, tada jedina nije zaplakala rekavši: “Ovi gadovi nikada neće vidjeti naše suze.”
Julia Abrosimova rođena je u Moskvi 24. srpnja 1976. Otac joj je bio vladin znanstvenik, a majka je radila u Gosplanu, sovjetskoj središnjoj agenciji za ekonomsko planiranje. Roditelji su joj se razveli kad je Julia bila u osnovnoj školi, a majka se udala za kolegu iz Gosplana. Bili su prosječna sovjetska obitelj, živjela je u moru visokih stambenih zgrada u Olimpijskom selu u Moskvi. Kad sam je prvi put srela početkom 2011., Navaljnaja je jednom prigodom rekla kako su njezina majka i očuh kod kuće razgovarali o međunarodnoj ekonomiji, što ju je navelo da upiše taj predmet na koledžu.
“Znala sam poimence sve ministre u vladi,” rekla je. “Zanimalo me.” Ispričala je kako je u ljeto 1998. u jednom odmaralištu u Turskoj upoznala mladog odvjetnika Alekseja Navaljnog. “Odmah je osjetio da ću mu biti žena,” rekla je. Dvije godine kasnije to se i ostvarilo. Ljudi koji je poznaju kažu da nikada nije imala vlastitih profesionalnih ambicija, tako da je Navaljnaja, kada je 2001. rodila njihovo prvo dijete, Dashu, prestala raditi i postala mama koja ostaje kod kuće. Godine 2008. rođen je sin Zakhar. Bile su to vrlo teške trudnoće, a par je odustao od želje za još djece.
Albats je prvi put upoznala Navaljnog kada ga je netko doveo na tjedne seminare koje je vodila za mlade oporbene aktiviste 2005. Prošlo je šest godina otkako je Putin došao na vlast, a on je već uspio ugušiti neslaganje u medijima i eliminirati konkurentske izbore. U to je vrijeme Navaljni bio odvjetnik za nekretnine i tek je stvarao uporište u oporbenoj politici. Bio je visok, pognutih ramena, nespretan, s pomalo pivskim trbuhom – “veliko dijete”, sjeća se kolega aktivist. Bio je iz jednostavne obitelji iz vojnog grada izvan Moskve i bio je daleko manje obrazovan od inteligencije u oporbenim krugovima.
Ali kad ga je Albats vidio na proslavi svog 30. rođendana u ljeto 2006., bio je drugačiji: imao je Juliju sa sobom. Bila je visoka i markantna. Smijala se i plesala, ali Albats je imao jasan osjećaj da sve drži pod kontrolom. “Ona je kraljica“, pomislio je Albats u sebi. “Aleksej je plesao oko nje kao mali pijetao. I tada sam pomislio, ovo je motivator. Osim svoje osobne ambicije, toj lijepoj ženi treba neprestano dokazivati da je je dostojan.”
Godinama je Navaljnaja bila usredotočena na odgoj njihovo dvoje djece, dok je njezin suprug objavljivao istrage o prijevarama u ruskoj vladi i državnim tvrtkama. “On odlazi rano i dolazi kući kasno,” ispričala je za medije Navaljnaja još u siječnju 2011. “Prvo me to iritiralo, ali onda vidim što ljudi pišu o njemu, o tome kako dobar posao radi, o tome tko bi to radio ako ne on.” To ju je očito učinilo ponosnom i očito je dijelila njegovo mišljenje. U to je vrijeme većina ljudi bila duboko apatična prema politici. Činilo se da su konzumerizam i rastuće plaće potaknuti ekspanzijom roba bili sve do čega je bilo tko mario nakon siromaštva 1980-ih i 90-ih. Oporbeni prosvjedi okupili su najviše nekoliko stotina ljudi. Ravnodušnost je frustrirala Navaljnaju. “Ljudi pitaju zašto to radi”, rekla je tada. “Uglavnom nisu zainteresirani, samo žele ići u kupovinu. Ne mogu im suditi, ali stvari bi bile puno bolje da im je stalo.”
Obitelj Navaljni živjela je malenom, unajmljenom stanu u Marjinu, zabačenoj moskovskoj četvrti niže srednje klase. Kako je Navaljni pojačao svoje istrage o korupciji na najvišim razinama ruske vlade, FSB se ubacio. Kupili su stan preko puta kako bi mogli pratiti par 24 sata dnevno. “Možete li to zamisliti,” rekao je tada Albats. “Oni vode ljubav pod okom FSB-a!” Agenti su počeli pratiti ne samo Navaljnija, već i Navaljnaju i njezinu djecu. To joj je smetalo, ali je to prihvatila mirno, našalivši se s prijateljima da bi, budući da FSB prati njezinu kćer, mogli Navaljnaju uštedjeti malo vremena i dovesti Dashu kući iz škole.
Navaljnaja rijetko daje intervjue, ali kada to učini, uvijek joj se postavi verzija ovog pitanja: “Zar nisi umorna od ovog života? Niste li tražili od Alekseja da prestane s onim što radi za dobrobit obitelji?” To je mišljenje ukorijenjeno i u staroj ruskoj narodnoj mudrosti i u boljševičkoj ideologiji da su žene najstrašniji i najkonzervativniji elementi društva, da one nisu motor već kočnice revolucije, koje plačući drže svoje muškarce od barikada.
“Nikad to nisam rekla,” rekla je u jednom intervjuu. “Da se bojim, bilo bi teško živjeti s njim.” Kad se Navaljni kandidirao za gradonačelnika Moskve 2013., dala je svoj prvi televizijski intervju i pitali su je isto. “Mislim da mnogi ljudi očekuju da mu to kažem kod kuće,” rekla je, savršeno sjedeći na rubu studijskog kauča. “Ne, nikada u životu nisam tako nešto rekla svom mužu, jer iskreno razumijem da on to ne radi zbog sebe. On to radi za moju djecu i za sve ostale, i želi da život u Rusiji bude bolji.” Zašto ne prestati zbog Dashe i Zakhara,” upitao ju je voditelj. Očito iznenađena, uzviknula je: “Zato što se on bori za njih!”
Navaljnaja je inzistirala na tome da je njezina glavna briga domovina. “Moj glavni zadatak je da se, unatoč svemu, u našoj obitelji ništa ne promijeni,” rekla je u intervjuu za Harper’s Bazaar, “kako bi djeca ostala djeca, a kuća dom.” Ali, čak je i pronaći dom bio izazov. Prije nekoliko godina Navaljnijevi su se odlučili preseliti u stan bliže uredima FBK-a. Ipak, Navaljnaja je naporno radila kako bi održala osjećaj normalnosti za svoju djecu kroz uhićenja njihova oca i napade na njega, kako bi se pobrinula da im je škola dobra i da su dobro prilagođena. Čini se da je Navaljnaja u tome uspjela. Dasha, koja je svom razredu u vrtiću rekla da je posao njezina oca da ide na prosvjede, pokrenula je vlastiti popularni YouTube kanal i sada je na prvoj godini studija na Stanfordu. Zakhar, koji je odrastao neprestano slušajući da mu je otac na rubu smrti, nastavio je igrati svoju video igricu kad mu je rečeno za trovanje Navaljnog.
Međutim, predstavljanje Navaljnaje kao polovice para vezane za dom vara. “Političar Navaljni je dvoje ljudi: Julija i Aleksej,” kaže Albats. “Ona je njegova glavna urednica, čita sve što on napiše prije nego što se objavi.” Navaljnaja je, također, ključna zvučna ploča. “On se savjetuje s Julijom i razgovara s njom o određenim idejama kako bi ih bolje formulirao,” kaže Lyubov Sobol, odvjetnica koja je bila jedna od prvih zaposlenica Navaljnog. Prije nego što je Navaljni zaposlio tajnika za tisak, Navaljnaja je bila ta koja je posjećivala njegov blog i račune na društvenim mrežama kako bi obavijestila svoje pristaše dok je bio u zatvoru. Ona odijeva Navaljnog i vrlo je usklađena s njegovim imidžom. Ona ga također drži skromnim. “Očito je da ga ona kritizira kada ga ima za što kritizirati,” kaže Guriev. “Ovo prisiljava Alekseja da se prisjeti da on nije najbolja osoba na svijetu, a to je za njega vrlo važno.”
“Još važnije,” kaže Vladimir Ashurkov, jedan od Navaljnijevih suradnika s najdužim stažom, “Julija je stijena na kojoj Aleksej stoji. Ona mu čuva leđa. Vrlo oštroumno promatra sve oko sebe,” kaže Albats. “Iskreno mislim da joj se sviđa biti političarka u sjeni.” Navaljni se jednom našalio da je njegova supruga još radikalnija od njega, ali je pazila da nikada ne iznosi svoja stajališta o jednoj temi koja ga muči: nacionalizmu. Njoj bliski ljudi jednostavno kažu da su njezina stajališta u skladu s stajalištima njezina supruga, te da se potonji udaljio od antimigrantske retorike koja je karakterizirala njegove rane pohode u javnu politiku.
Radikalnost se, kažu joj bliski ljudi, očituje na drugačiji način: stroža je sutkinja karaktera i manje oprašta prijestupe. Kada je lojalist Kremlja objavio lažiranu fotografiju na kojoj se vidi da Navaljnaja ima njemačko državljanstvo (ona ga nema) i zatim se ispričao, ona je odbila prihvatiti. “Ispričavaš se jer si kukavica,” napisala je na Instagramu, gdje ima više od milijun pratitelja, a njega je nazvala “preraslim maminim sinom”. Kada je Oleg Kashin, novinar koji je nekoć bio blizak Navaljnijevima, ustvrdio da je njezin otac zapravo agent FSB-a koji živi u Londonu, Navaljni je opovrgnuo teoriju: “njezin otac nikada nije radio za sigurnosne službe. Štoviše, trenutno ne radi za FSB u Londonu jer je umro 1996.; ovdje je bila njegova smrtovnica.” Kashin, koji priznaje da je incident bio “sramotan neuspjeh”, rekao je: “Ispričao sam se nekoliko puta, ali ne mislim da su te isprike dobrodošle.” Poput mnogih ljudi s kojima sam razgovarao, Kashin vjeruje da je Navaljnaja izvor sukoba Navaljnog s ostalima u ruskoj oporbi. Izvor koji poznaje Navalnijeve desetljeće rekao mi je: “Ona će biti tiha, a onda će te uništiti jednom riječju.”
Navaljnaja je oduvijek bila izrazito samozatajna. “Ona je poput savršene britanske dame iz klasičnih romana,” kaže izvor. “Ona je uvijek izuzetno pristojna i prijateljski nastrojena, ali nikada nećete saznati ništa o njoj ako niste u njenom najužem krugu. Otići ćeš s ugodnim dojmom, ali joj se nikad nećeš uvući pod kožu.” Godine neumoljivog pritiska Kremlja jednostavno su pretvorile zatvorenost u sebe u čelik. Povrh niza uhićenja i zatvorskih kazni, Navaljni je pretrpio tešku kemijsku opeklinu desnog oka 2017. kada mu je razbojnik, očito angažiran od strane vlade, poprskao jarkozeleni antiseptik po licu. Vlasti su nekoliko puta pretraživale stanove njezinih prijatelja i obitelji, pa izbjegava otkriti identitete svojih nepolitičkih prijatelja kako bi izbjegli ovu sudbinu. “Iskustvo ju je očvrsnulo,” kaže Ashurkov. “Naravno, promijenila se tijekom ovih godina,” kaže Navaljnajina prijateljica “Svijet se jasnije podijelio na crno i bijelo. Mislim da je postala čvršća i odlučnija.Sve što se dogodilo ovoj obitelji ne stvara im predispoziciju da puštaju strance unutra i lako im vjeruju. Sjajno je biti prijatelj sa svima kada ti ne pokušavaju izvaditi oko.”
