Ebrahim Raisi bio je jedan od najtvrđih iranskih tvrdolinijaša, fanatik i apsolutni vjernik koji se dokazao u iranskoj revoluciji i njezinoj misiji. Raisi je otišio zauvijek, ali sjećanje na veliku količinu krvi na njegovim rukama ostat će zapisano u povijesti.
Njegova smrt na obronku planine na sjeveru zemlje predstavlja veliki trenutak za zemlju i regiju – s Bliskog istoka će ukloniti jednog od najčvršćih i najbeskompromisnijih igrača.
Čovjek koji je pokrenuo prvi izravan napad na Izrael u povijesti svoje zemlje i tvrdolinijaš pod čijom su vladavinom ubijene stotine Iranaca u brutalnoj represiji nedavnih prosvjeda koje su predvodile žene – Raisi je imao ogromnu količinu krvi na rukama.
Njegova zastrašujuća reputacija seže još u 1980-e – razdoblje koje mu je donijelo sumnjivi naziv mesar iz Teherana.
Bio je član takozvanog vijeća za smrt četvorice islamskih sudaca koji su osudili tisuće iranskih zatvorenika na smrt tijekom čistke 1988. godine. Raisi je osobno bio uključen u dva najmračnija razdoblja iranske represije. Bio je viđen kao jedan od omiljenih kandidata za zamjenu starijeg i bolesnog vrhovnog vođe Alija Khameneija.
Njegov pristup toj ulozi jamčio bi godine istog ili još više miješanja u inozemstvu.Naime, s Raisijem kao predsjednikom, Iran se uključio u sve više i više intervencija izvan svojih granica.
S njim na čelu, Iran je pomogao Hutijima da ugroze međunarodno brodarstvo u Crvenom moru, pomogao je Hezbollahu da uvuče Izrael u sedmomjesečni rat oko njegove sjeverne granice, pomogao miliciji u Iraku da napadne, a u nekim slučajevima i ubije američke vojnike, a pomogao je i Hamasu u ratu protiv židovske države.
Kakav je Iran iza sebe ostavio Raisi?
Nakon dvije godine nemira, gospodarskog neuspjeha i posrnulog oporavka od pandemije, Iran je podijeljen i oslabljen.
Njihoc je vlada izgubila velikI dio svoje vjerodostojnosti i podrške zbog zločina koje je počinila svojim ženama.
Rijetki će izvan režima i njegovih gorljivih sljedbenika oplakivati čovjeka koji je nadgledao smrt, zatvaranje ili mučenje tolikih ljudi.
Iranci bi se mogli usuditi čeznuti za manje represivnim vremenima bez njega. Stranci će se nadati manje problematičnom Iranu.
Ali, ima ih još mnogo tamo odakle je došao Raisi i vrhovni vođa će, vjerojatno, pronaći drugog tvrdolinijaša da ga zamijeni.
U Iranu se očeku kako će uoči izbora zavladati strah od nestabilnosti. Vlada je potkopana nedavnim događajima, njezin vrhovni poglavar nije dobro.
Upravo stoga Raisijeva vlada pokušat će osigurati njegovog nasljednika što je brže moguće.
