Ima li kraja raspravama, odnosno optuživanjima Republike Hrvatske u svezi onog što se dogodilo u Bleiburgu i Jasenovcu?
Evo, sad su i zastupnici u crnogorskom parlamentu usvojili Rezoluciju o genocidu u logorima Jasenovac, Dachau i Mauthausen!
Umjesto da su se pokrili preko glave, platili ratnu i inu odštetu, priznali svoje sudjelovanje u agresiji na Republiku Hrvatsku, Crnogorci su okrenuli ploču, kao oni su nevin i dobar narod, odličan susjed, ali…ni nakon toliko godina ne mogu prijeći preko onog za što su „odgovorni“ Hrvati, kao genocidan narod!
U tome nažalost imaju punu podršku hrvatskih dezertera i izdajica, jadnih i propalih komunističkih tzv. povjesničara i politikanata, poput raznih pupovaca, pusića, markovina, klasića, jakovina, mesića, josipovića pa sve do prodanih tzv. novinara, odnosno piskarala i medija.
U crnogorskom parlamentu ovu su rezoluciju okarakterizirali kao „otpor prema relativizaciji genocida o Jasenovcu“ jer se, kako se čulo, „iz godine u godinu, od strane nekih kvazi-istoričara u Hrvatskoj, pokušava smanjiti broj poginulih Srba“ te da je „model koji je tad uspostavljen, ponovno pokušan u Bljesku i Oluji“!(sic!).
Tko će se sve iskaliti na obljetnici VRO Oluja
S obzirom da ćemo za mjesec dana obilježiti još jednu obljetnicu Vojno-redarstvene operacije Oluja u Kninu i na temelju ove sramotne rezolucije možemo očekivati još žešću paljbu po svemu što hrvatski diše!
I to, među ostalim, i od onih koji su u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskog rata bili agresori na Hrvatsku!
U vrijeme komunističke Jugoslavije točno se znalo tko su bili agresori, a tko žrtve. Tko je drugačije razmišljao, govorio ili pisao, pa čak i u pjesmama, poput Zlatka Tomičića, nastojao ljubiti svoju grudu, svoju Hrvatsku, završio je u nekom od najstrašnijih logora u Europi, od Golog Otoka, Lepoglave, Stare Gradiške… Da, i godinama je imao zabranu javnog istupanja u javnosti!
Dakle, dok još nismo raščistili svježe rane velikosrpske agresije na Hrvatsku, BiH, Kosovo i Sloveniju, hrvatska politika nažalost dozvoljava i nema pravi odgovor na sva pljuvanja, bljuvanja i izmišljanja u svezi nekakve hrvatske krivice za ono što se dogodilo prije 70-80 godina, kad mnogi od nas još nisu bili ni rođeni.
Istina o Jasenovcu
Tko je kriv što se primjera radi još uvijek ne zna istina o Jasenovcu, pa Srbi i dalje govore da je tamo okončalo živote oko 700.000 ljudi (čak i milijun!), dok drugi govore i pišu o znatno manjem broju žrtava?
A istina o Jasenovcu, odnosno broju žrtava koje tamo počivaju, može se, samo da se hoće, saznati relativno brzo i učinkoviti- prekopavanjem toga područja!
Kako drugačije?
Pored toga, na taj način posmrtni ostaci bili bi dostojanstveno pokopani i više ni jedna rezolucija ne bi bila zlonamjerna i površna, jednom zauvijek točno bi se znalo koliko ljudi je tamo okončalo živote!
Međutim, to nitko ne želi!
Evo, u Koprivnici je početkom 1941. otvoren prvi ustaški logor Danica. Ovdašnji tzv. povjesničari prvo su na dugačko i široko pisali da je tamo ubijeno i preko 30 tisuća ljudi, da bi se danas taj broj sveo na svega trojicu, ali još uvijek nitko ne zna tko su bili ti ljudi, kada su ubijeni i gdje su pokopani!
Zahvaljujući laprdanju o brojnim žrtvama u Danici pojedini su „povjesničari“ stekli i doktorske titule, pa čak i proglašavani i počasnim građanima Koprivnice!
Sramotno je i jadno što još ne znamo ni pravu istinu o hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu, što nitko ozbiljno ne tereti srpske i ine agresore za bol i patnje, što nam nitko ne isplaćuje ratnu odštetu, što ne znamo kako je i tko kriv recimo za okupaciju Vukovara, Škabrnje ili Bosanske Posavine!
Zašto se do danas ne znaju sva imena poginulih u Vukovaru i ubijene djece tijekom Domovinskog rata
Ne znamo ni to što se u vrijeme srpske okupacije godinama događalo u Vukovaru i ostalim područjima gdje je stupila četnička čizma. Osim toga, još do danas nitko nije objavio točan popis, odnosno imena poginulih u Vukovaru ili pak ubijene hrvatske djece u Domovinskome ratu. Ako se nešto od toga i objavljuje, onda su to brojke, kao da su one, a ne ljudi, sudjelovale u ratu.
Stoga se nažalost i o Jasenovcu isključivo govori i piše o brojkama. Postoji i neki kontraverzni popis žrtava ovog logora, ali…površan, neprovjeren, pa čak i lažan.
Stječe se dojam da se u nas neprestano podcjenjuju protuhrvatske snage, koje su moćne i dobro raspoređene, koje se neprestano bore promijeniti povijest i koje stalno izmišljaju ustaštvo, koje čak i hrvatske branitelje pokušavaju prikazati kao nastavak ustaške politike, a Hrvatsku, kao državu, u kojoj su Srbi stalno izloženi smrtnoj opasnosti.
Uz to, pojedini hrvatski političari i politikanti nisu svjesni da govorima u kojima svuda vide ustaše i opasnost od obnove zla, zapravo promiču velikosrpske krivotvorine.
