Ratni zapovjednik obrane Vukovara Branko Borković-Mladi Jastreb pozvan je na svečanu akademiju Hrvatske vojske, ali je po pisanju medija napravio „incident“! Umjesto da sjedne na neko mjesto iza (!) prvih pet-šest redova, kako mu je prvobitno odredio protokol, on se pobunio kada je vidio da su sva prva mjesta već bila rezervirana za političare i politikante, koji uglavnom nisu sudjelovali u obrani hrvatske države, pa čak ni u njezinu stvaranju. Svaka čast iznimkama.
Ovo je sramota, sram vas bilo! Nećete me ovako ponižavati!,” rekao je Borković organizatorima, ali i predsjedniku Vlade RH Andreju Plenkoviću.
Nakon ovog „incidenta“ strasti su se smirile i ratnom junaku su ipak pronašli adekvatno mjesto.
E, sad…možete li zamisliti da se neki zapovjednik iz hrvatskog obrambenog Domovinskog rata pojavi u Hrvatskom saboru ili na nekoj sjednici poglavarstva grada ili županije i da jednostavno zauzme neko od prvih mjesta, tek toliko da čuje što se tamo događa, tim prije jer da nije bilo hrvatskih branitelja, a poglavito dragovoljaca iz 1991. ni mnoge hrvatske (?) tvrtke ne bi danas mogle raditi, a kamoli ostvarivati enormnu dobit?
Ne, to se ne može dogoditi, taj film nije i neće igrati!
S druge pak strane, svjedoci smo da prigodom polaganja vijenaca i paljenja svijeća na komemoracijama vezanim uz Domovinski rat, opet su u prvom planu načelnici, gradonačelnici, župani, ministri, razno razni predsjednici i zastupnici. I tu su hrvatski branitelji i članovi obitelji poginulih iza njih! Kad s tim u svezi treba davati izjave za medije opet su u prvim redovima oni koji su na „funkcijama“, dok im branitelji i stradalnici uglavnom služe kao „kulise“, koje im „uljepšavaju“ sliku!
Kad vatrogasci, poljoprivrednici, glazbenici, pčelari, lovci i slični održavaju svoje manifestacije uvijek su u prvom redu oni koji su članovi njihovih udruga.
A kad hrvatski branitelji imaju svoje „fešte“ ili sjećanja na ono što je bilo kad se ginulo, „svi“ su važniji od njih!
Svojedobno se isto tako bunio i ratni zapovjednik obrane Škabrnja Marko Miljanić. Njega su jednom čak „izbacili“ u Škabrnji, koju je branio, iz prvih redova kolone sjećanja!
Dakle, kad je riječ o stvaranju hrvatske države, odnosno Domovinskom ratu, ratne „incidente“ ne rade istinski hrvatski branitelji, već prije bi se reklo oni koji su 1991., kad je trebalo biti prvi, bili ZADNJI!
Stoga, na ovakvim i sličnim domoljubnim manifestacijama u prvim redovima moraju i trebaju biti hrvatski branitelji, ratni stradalnici, članovi obitelji poginulih i nestalih te ratni zapovjednici policije, Vojno-redarstvenih akcija, a osobito branitelji Vukovara, Škabrnje, Osijeka, Gospića, Šibenika, Karlovca, Dubrovnika…
