U hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu sudjelovao je relativno veliki broj junaka, ali samo je jedan bio – Andrija Matijaš Pauk, čiju smo obljetnicu junačke pogibije ponovno obilježili..
Fali nam. Jako. Rođen je31. srpnja 1947. u Marini kod Trogira, a junačkom je smrću poginuo pred kraj samoga rata 9. listopada 1995. kod Mrkonjić Grada (BiH). Stoga ovom velikom čovjeku stoti put možemo reći tek samo jedno iznimno hvala-hvala njemu, ali i njegovoj obitelji.
Da su primjerice Amerikanci imali jednog ovakvog ratnika već bi odavno o njegovu životnom i ratnom putu snimili i igrani film, a sva bi djeca u školi znala tko je bio Pauk, koji se iskazao i kao hrabar i nevjerojatno sposoban ratni zapovjednik, koji je bio primjer mnogima. Njegova 4. gardijska brigada njemu u spomen nosi njegovo ime.
Njegovo ime utkano je i u veličanstvenu Oluju95., u veliku pobjedu. Stoga, kad smo god 5. kolovoza, u Kninu, na tvrđavi, moramo se prisjetiti i ovog junaka, čije ime nosi i kninska vojarna. Bez žrtava ovakvih junaka danas sigurno ne bi bilo hrvatske države. Posmrtno je dobio čin general bojnika. Prošao je mnoge bitke, bio je tenkista, a što je to značilo u hrvatskom obrambenom Domovinskom ratu, e o tome bi se trebalo pričati i pričati. Ranjen je na prvoj crti obrane, ali to ga nije omelo da doslovce pobjegne iz zadarske bolnice – natrag na bojište. Sudbina je na žalost htjela da pogine nadomak slobode za koju se borio, za koju je toliko čeznuo. Njegove riječi: “Kad krenemo, gorjet će nebo i zemlja” mogle bi biti moto i svih hrvatskih pobjeda, jer baš u toj rečenici istaknuta je sva hrabrost i odlučnost Hrvata u obrani i stvaranju svoje, slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države.
Andrija Matijaš Pauk počiva na groblju u Marini kod Trogira, na groblju Gospe od Anđela, a tisuće i tisuće drugih hrvatskih branitelja na grobljima diljem Hrvatske, ali i Bosne i Hercegovine. O njima se ne smije šutjeti, niti ih se prisjećati samo na obljetnice. Previše su nas zadužili. No, ime ovog skromnog, ali iznimno velikog čovjeka, domoljuba i ratnika ostat će upisano u hrvatskoj povijesti, kao svijetlo koje smo dugo čekali, jer su nam baš takvi kakav je bio Pauk otvorili vrata, ostvarili dugogodišnji stoljetni san.
Stoga, dragi naš ratni zapovjedniče počivaj u miru. Hrvatska te nije i neće zaboraviti!
