Iako smatramo da jednostavno nekima ne treba davati prostora, dobro je da se zna – u Srbiji su postigli reprezentativnost zajednice u brojčanom smislu, kao i identitet koji je zasnovan na državnom poretku, a cilj im je, kako pišu u priopćenju koji su nam poslali, postići status manjine. Pitanje je što spremaju u Hrvatskoj.
Jugoslavenstvo nekima jednostavno izvire iz srca unatoč tome što nikada u raspadnutoj tvorevini nisu živjeli i unatoč tome što za vrijeme Domovinskog rata Hrvati koji su se osjećali Jugoslavenima, nisu pobjegli iz Hrvatske i od rata, već stavili šajkaču, promijenili ime iz hrvatskog u srpsko i krenuli klati Vukovarce i branitelje Vukovara. Klati, mučiti, ubijati i iživljavati se čak i na Ovčari i Veleprometu.
Danas su stvari u Hrvatskoj sve jasnije, a namjerno ili ne, jugoslaveni se pomalo outaju. No, ako narod ne prepoznaje opasnost koja prijeti zbog jugoslavenstva iz duboke države doživjet će isto ili slično kao i Srbija – dobit zahtjev za pravo na status nove nacionalne manjine. A, onda ….
….jer kako kažu Srbi koji se outaju kao Jugoslaveni, oni nose “sećanja na postojanje kako države koja je ponosno nosila ime Jugoslavija tako i na narod koji je, takođe ponosno, nosio ime Jugosloveni”. Pa kažu: “Da nismo samo puki nostalgičari za bivšom državom svih nas koji smo rođeni u njoj i naših predaka koji su svoje živote utkali u stvaranje jugoslovenske zajednice, mi, Jugosloveni, smo narod koji u sebi sublimira sve karakteristike, kako etničke tako i ostale fenotipske karakteristike svih naroda i narodnosti koji su živeli u Jugoslaviji i stvarali njenu tradiciju, kulturu i sve posebnosti na koje smo i te kako ponosni, pojedinačno i kao zajednica.”
Posebno im je u srcu, kako kažu, ostala ideja bratstva i jedinstva koja im je ušla “u etnički genom, jedinstveni u svetu“. I ako se zavaravate da je ovaj tekst tek puka glupost autorice koja nema o čemu pisati, neka vas malo trgne rečenica iz priopćenja koje ne dobivamo po prvi puta:
“Smatramo da je jugoslovenstvo nepravedno zapostavljeno u našem društvu te da su se stvorili svi uslovi da se jasno kaže: da Jugosloveni postoje, da su sve brojniji, da imaju pravo na svoj nacionalni identitet i kulturu i da ne smeju biti ugroženi zbog toga.”
Što reći osim da besposleni popovi i jariće krste, pa bi bilo puno bolje kada bi im se dalo posla od kojeg bi um se razbistrio, a svaka koščica boljela. No, oči pred očitim zatvarati ne smijemo. U Hrvatskoj je izniknula Radnička fronta koja nije tu samo zbog radničkih prava, sudeći po posljednjem pozdravu Kate poznate kao šmajser – smrt fašizmu, a sloboda narodu. Ako ovako nastavimo zalijevati korov umjesto čistog sjemena, uskoro bi mogli postati prva, a vjerojatno i jedina zemlja, koja vraća komunizam i propalu tvorenu države u kojoj je Hrvatska bila tek krava muzara Srbima i ponekim drugim narodima.
Pa, kada smo već u ovom stilu, da u njemu i završimo – trgni se narode hrvatski i ne dozvoli da ti sutra neki tamo jugoslaveni kroje budućnost. Kasno je kada se kaže “kakva svinja, takva mast – kakav narod takva vlast.”!
