Rudolf Perešin bio je veliki čovjek, domoljub, ali i izuzetno dobar pilot, što je pokazao kada je MiG-om-21 u brišućem letu, brzinom od tisuću kilometara na sat, krenuo prema Austriji i preletio granicu, prethodno se spretno izgubivši iz vida kontroli leta iz Bihaća.
Izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora i predsjednika Vlade RH potpredsjednik Vlade RH i ministar obrane Ivan Anušić nazočio je u petak, 25. listopada, u Ivanić-Gradu 20. Memorijalu Rudolfa Perešina, kojim je obilježena 33. obljetnica povijesnog preleta pilota brigadnog generala Rudolfa Perešina avionom MiG-21 iz Bihaća u Austriju.
Ministar Anušić tom je prilikom istaknuo kako je obilježavanje povijesnog preleta Rudolfa Perešina obilježavanje, odnosno prisjećanje na jednu od najvažnijih i najsvetijih stranica hrvatske povijesti.
Prisjetio se 1991. godine, istaknuvši kako je Rudolf Perešin napravio herojsko djelo, kojeg se i on sjeća. “Tog se pothvata jako dobro sjećam. Situacija je tada na svim ratištima bila jako teška, vodile su se borbe na gotovo svim područjima i imali smo puno gubitaka. Ali, ono što je tada Rudolf napravio dalo nam je svima vjetar u leđa. Dao nam je krila, simbolički rečeno. Svi smo dobili nevjerojatnu energiju, snagu i poticaj, moralnu potporu i hrabrost da se nastavimo boriti za neovisnost Republike Hrvatske,” rekao je ministar.
Naglasivši kako je Rudolf Perešin cijeli Domovinski rat bio na raspolaganju svojoj Hrvatskoj i uz svoj narod, ministar je rekao kako je Perešin nesebično davao svoje znanje, kojeg u ono doba nije bilo napretek. “Nismo imali puno pilota, imali smo tek nešto aviona“, rekao je i podsjetio na Perešinove legendarne riječi: da je Hrvat i da ne želi i ne može pucati na Hrvate.
“Rudolf Perešin jedan je od istinskih heroja Domovinskog rata i to nikada nemojmo zaboraviti. Drago mi je da je danas ovdje ovoliki broj ljudi, prije svega mladih, i drago mi je da u školama uče o svojoj povijesti, da uče o ljudima poput Rudolfa,” rekao je Anušić u Ivanić-Gradu te poručio kako će Rudolf Perešin ostati motivacija i nadahnuće svakom čovjeku koji voli hrvatsku državu i svoj narod.
Perešin: “Ja sam Hrvat! Ne mogu i ne želim pucati na Hrvate.”
Memorijal Rudolf Perešin održava se svake godine u znak sjećanja na prelet pilota Rudolfa Perešina iz Bihaća u Klagenfurt te njegova prelaska na hrvatsku stranu, kao i njegovu borbu i žrtvu za Hrvatsku.
U sklopu svečanog programa višenamjenski borbeni avion Rafale Hrvatskog ratnog zrakoplovstva simbolično je preletio iznad Ivanić-Grada, a kod spomen-biste Rudolfa Perešina održana je ceremonija polaganja vijenaca.
Brigadni general Perešin ostao je zapamćen po riječima: “Ja sam Hrvat! Ne mogu i ne želim pucati na Hrvate“, kada je u najtežim trenucima agresije na Republiku Hrvatsku 25. listopada 1991. godine prebjegao borbenim avionom MiG-21 iz Bihaća u Klagenfurt. Odmah potom, kao borbeni pilot, pristupio je obrani Republike Hrvatske.
Brigadni general Rudolf Perešin poginuo je izvršavajući borbenu zadaću tijekom vojno-redarstvene operacije Bljesak, nakon što su neprijateljske snage oborile njegov borbeni avion MiG-21. Poginuo je kao zapovjednik 21. eskadrile lovačkih aviona 91. zrakoplovne baze Pleso, a sudjelovao je u svim borbenim operacijama Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane. Njegovi posmrtni ostaci vraćeni su u Republiku Hrvatsku 4. kolovoza 1997., a 15. rujna te godine uz vojne počasti pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoj.
Avion MiG-21 oznake “26 112”, kojim je Rudolf Perešin u listopadu 1991. iz Bihaća preletio u Klagenfurt, vraćen je u svibnju 2019. u Hrvatsku nakon 28 godina. Prethodno se nalazio u Vojnozrakoplovnom muzeju u austrijskom gradiću Zeltwegu. Tijekom svibnja i lipnja 2019. bio je izložen ispred Ministarstva obrane, gdje su ga razgledali brojni građani i turisti.
Kako je Perešin pobjegao iz JNA
Godine 1990. kada se već odnarođena JNA pripremala za agresiju na Hrvatsku, Perešin je odbio, poput većine pilota, pristupiti političkoj organizaciji “SKJ- pokret za Jugoslaviju”, koja je trebala stvoriti novu ideologijsku osnovicu za opstanak centralizirane i unitarne Jugoslavije pod diktatom Miloševićeve Srbije.
Perešin je bez dvojbi odlučio MiG-om napustiti JNA i uključiti se u obranu svoje domovine Hrvatske. Svjestan rizičnosti planiranog pothvata, jer je, poput mnogih Hrvata, bio pod stalnom prismotrom, do pojedinosti je isplanirao bijeg.
Tijekom prvog leta nakon dulje pauze nametnute administrativnim zabranama letenja za sve Hrvate na aerodromu, Perešin je trebao nadzirati povlačenje JNA iz Slovenije.
O tom danu kada je Rudolf Perešin pobjegao iz JNA, njegova supruga Ljerka ispričala je: “Kada god bi ujutro otišao na posao pomislila sam – možda danas i bila sam razočarana kada bi se vratio kući. Opet čekanje, hoće li sutra biti kiša, magla, oblaci. Nije bilo lako izdržati, susretati prijatelje, susjede, raditi, a zapravo vrebati priliku za bijeg.” Iako su, kako se prisjetila tih posljednjih dana koje su proveli u Bihaću, razmišljali jednostavno uzeti kovčege i vratiti se kući, pričekali su dan i priliku, jer je Rudolf Perešin znao da Hrvatska nema avione te se nije želio vratiti “praznih ruku”. O planu za bijeg, isplaniranom do najsitnijih detalja, znali su samo on, supruga Ljerka i njegova veza u Zagrebu, Ljubomir Topić, poslije je ispričao Perešin.
“Znao sam – sada ili nikada! Uzeo sam svoja dva pištolja, obuo čizme i pogledao svoje kolege u pilotskoj svlačionici. Mi smo ipak 10 godina skupa radili, a ja sam tog dana odlazio bez pozdrava,“ prisjetio se Perešin nakon povratka u Hrvatksku i ispričao kako je za njegovim avionom tog dana trebalo poletjeti još nekoliko aviona, no javio im je da nema uvjeta za snimanje i sam nastavio prema Ljubljani. Kako je imao previše goriva za slijetanje, zaokružio je iznad Kopra i olakšao rezervoare. Prisjetio se kako mu je srce ubrzano tuklo kada je pogledao prema Austriji. “Aerodrom u Klagenfurtu vidio se kao na dlanu, a na nebu nije bilo ni oblačka,” ispričao je Perešin.
Okrenuo je opet prema Ljubljani i kada je bio točno iznad nje, s 5000 metara sjurio se na visinu dovoljnu da se ne zabije u planinske vrhove, ali i da nestane iz vida kontroli leta iz Bihaća. U brišućem letu, brzinom od tisuću kilometara na sat, krenuo je prema Austriji i preletio granicu. Za tren oka bio je iznad Klagenfurta i pred njim je uskoro bio aerodrom. Izvukao je kotače, dajući time znak da želi sletjeti te napravio krug iznad kontrolnog tornja. Vidio je kako su tada kontrolori zaustavili jedan avion koji se spremao poletjeti, kako bi njemu oslobodili sletnu stazu na koju se potom sretno spustio.
Agonija hrvatskog pilota, koja je trajala od kraja srpnja, od rata u Sloveniji, kada je još vjerovao da će se s armijom razići mirno, okončana je tog petka, 25. listopada 1991., ušao u povijest kao prvi hrvatski pilog koji je svoj MIG spustio na pistu aerodroma u Klagenfurtu i iz JNA prešao na stranu Hrvatske vojske.
Tim svojim domoljubnim činom nanio je težak moralni i politički udarac agresorskoj vojsci i njezinu zrakoplovstvu, a građanima Hrvatske neizmjeran ponos, prkos i rast nacionalnog naboja i svijesti u najkritičnijim danima Domovinskog rata.
Počivao u miru, laka mu hrvatska zemlja koju je volio i za koju se borio.
