Bivši ravnatelj KBC-a Split dr. Julije Meštrović iza sebe je ostavio veliku ostavštinu – najbolji kardiološki tim u Hrvatskoj i vrhunsku medicinsku uslugu kao u najvećim svjetskim kardiološkim centrima. Jedan od članova tima je i kardiolog dr. sc. Domagoj Marković koji je nedavno sa svojim timom izveo prvi test mikrocirkulacije i vazospazma krvnih žila srca.
Naravno da ovaj zahvat ne bi bilo moguće izvesti bez najnovijeg uređaja kojim se obavlja test mikrocirkulacije i vazospazma krvnih žila srca, ali i bez poznavanja ove procedure koju je kardiolog dr.sc. Domagoj Marković naučio u Sveučilišnoj bolnici u Zurichu u Švicarskoj te ga prenio u KBC Split. U Prvom timu koji je izveo test mikrocirkulacije i vazospazma krvnih žila srca bili su, osim dr. sc. Markovića, doc. sc. Jakša Zanchi, voditelj Odjela intervencijske kardiologije KBC-a Split, dr. med. Hrvoje Jurin, proktor te interventni kardiološki inžinjeri i medicinske sestre.
Upravo to je bio povod za razgovor s mladim kardiologom Domagojem Markovićem koji osim stručnog znanja posjeduje i ono, ponekad najvažnije, osjećaj za uspostavljanje povjerenja pacijenta.
Upravo za taj dio dr. Marković kaže kako može biti presudan u uspjehu liječenja.
“Odnos između pacijenta i liječnika puno znači, o tome ovisi kakvo će biti liječenje, odnosno kakav će biti uspjeh same terapije kod pacijenta, hoće li vas pacijent poslušati sve što ste rekli, koliko će vam vjerovati i koji će na kraju biti rezultat tog liječenja,” odmah na početku mi je rekao dr. Marković.
Koliko je teško s pacijentima? Imate sigurno onih grintavih, ali i onih starih koji možda ne razumiju svoje zdravstveno stanje.
Istina. Mi se nastojimo prilagoditi različiitim profilima ljudi koji dolaze, od samih pacijenata i njihovih obitelji. Pokušavamo svakome individulano pristupiti. Odgovoriti sve što ih zanima o liječenju, od same terapije do toga da im objasnimo sve o bolesti od koje boluju. Pokušavamo biti dosta senzibilni prema svakom pacijentu i to od samog prvog kontatka pacijenta s bolnicom, kada uđe preko hitne pa dok dođe do nas specijalističkih struka. Pokušavamo se prilagoditi pacijentima različitih profila, različitih temperamenata. Na kraju su, opet, pacijenti ti koji procjenju koliko smo to dobro napravili.
Odjel kardiologije se zadnjih godina puno promijenio. Naravno, na bolje. Osobno sam u Zagrebu čula da Split ima najbolje kardiologe u Hrvatskoj.
To nam je veliki kompliment. Dosta smo mlada ekipa na cijeloj kardiologiji, dosta se educiramo, dosta radimo, svi imamo želju napredovati unutar svoje subspecijalizacije – od interventne kardiologije, pa do aritmologa unutar kardiologije. Cijela naša ekipa, cijela postava kardiologije je zainteresirana za educiranje i za posvetiti se pacijentima i mislim kako je uspjeh odjela kardiologije rezultat toga. Drago mi je čuti da se sve do Zagreba čuje da smo dobri.
Tko je Domagoj Marković? Evo ovako “u glavu”
Rođen sam u Zagrebu, ali podrijetlom sam iz Splita i cijeli svoj život sam ovdje u Splitu. Tu sam završio i osnovnu i srednju školu i fakultet. Što se kaže, splitsko dite sam. Nakon fakulteta pokazao sam zanimanje za kardiologiju i imao sam dosta znanstvenih radova iz kardiologije, a dosta sam išao i po znanstvenim skupovima vezanim za kardiologiju. Dobio sam specijalizaciju iz kardiologije i završio je. Već tijekom specijalizacije najviše me zanimala interventna invazivna kardiologija, čime se i sada bavim. Uspio sam dobiti od Europskog udruženja interventnih kardiologa Europa nagradu koja mi je omogućio da mogu godinu dana raditi s eminentnim kardiolozima u Zurichu u Švicarskoj, gdje sam nastavio edukaciju koju sam započeo u KBC-u Split. Imao sam sreću što su me podržali naši šefovi s kardiologije, što me podržao tadašnji ravnatelj i što sam dobio tu nagradu i mogućnost da odem educirati se i raditi i na kraju vratiti se kako bih pomogao našim pacijentima.
Možete nam malo približiti invazivnu kardiologiju?I
Invazivna kardiologija, odnosno minimalno invazivna kardiologija je dio kardiologije gdje pokušavamo doći do epikakardijalnih krvnih žila na samom srcu s određenim kateterima i žicama i tako ih pogledati, odnosno popraviti. I osim epikardijalnih danas s tim pristupom možemo još dosta toga napraviti na krvnim žilama, valvulama, možemo pomoći kada su u pitanju aritmije.
Znači li to da smo došli do toga da se sve manje koriste otvorene operacije na srcu?
Da, pratimo kako napreduje svijet da sve manje ima otvorenih operacija upravo zbog minimalno invazivnog pristupa koje mi danas možemo raditi ili kako nama laici kažu da možemo popraviti krvnu žilu preko ruke ili preko noge. To znači preko arterija, odnosno ulaznih mjesta koji se nalaze na ruci ili nozi možemo doći do srca i popraviti krvne žile ili zaliske ili sanirati određene aritmije na srcu, zatvorit određene rupe što znaju ostati na srcu. To su sve minimalno invazivne procedure koje možemo obavljati.
Onda je i oporavak puno brži?
Tako je. Ako sve prođe uredno onda je postoperativni dio puno kraći.
Jeste li kada imali srce u rukama?
Jesam! Jesam i moram priznati da je to zanimljiv osjećaj.
To znači i da ste imali pacijenta kojem je presađeno srce?
Točno, to je napravljeno u Zagrebu jednom pacijentu kojega smo mi iz Splita uputili “gore”. Imamo još nekoliko pacijenata koji će u budućnosti možda biti upravo kandidati za transplantaciju srca. Moram reći da je transplantacija kod nas u Hrvatskoj na iznimno visokom nivou i to moramo zahvaliti našim ljudima koji su prihvatili transplantaciju kao jedan od oblika spašavanja drugog života. To doslovno znači da organ koji je netko donirao spasi nekom drugom čovjeku život. Tako da je to od iznimne važnosti. Moramo zaista biti zahvalni ljudima koji pomognu drugima u toj situaciji.
Nedavno ste dobili novi uređaj za test mikrocirkulacije i vazospazma krvnih žila. Znači, za dijagnozu ove vrstu bolesti ne mora se ići na koronografiju koja i tako to ne bi pokazala.
Uspjeli smo dobiti test cirkulacije i vazospazma. Znači, ako koronografija pokaže da su krvne žile uredne, a pacijent i dalje ima bolove u prsima i pacijent ima dokaz ishemije na samom srcu koji može biti napravljen sa scintigrafijom ili s magnetom, onda imamo indikaciju kod tih pacijenata testirati postoji li problem s mikrocirkulacijom, odnosno s vazospazmom na tim krvnim žilama.
Što to znači? To su dva odvojena entiteta. Mikrocirkulacija, to su male krvne žile na srcu koje mi ne možemo vidjeti s koronografijom, a koje mogu biti bolesne. To znači da one jednostavno ne propuštaju dovoljno krvi da dođe do srčanog mišića. A, vazospazam je bolest krvne žile gdje ona ne reagira onako kako bi trebala. To znači da imamo poseban endotel koji umjesto da ostane krvna žila otvorena, ona u tom trenutku spazmira i ne dozvoljava samoj krvi da ide prema srčanom mišiću.
Do sada smo mi mogli vidjeti velike krvne žile na srcu, ali ove male nismo i nismo mogli vidjeti je li ta krvna žila u određenom trenutku spazmirala. Ali, napretkom tehnologije, novim studijama i istraživanjima znanstvenici su nam uspjeli omogućiti da to možemo danas testirati. Drago mi je što je KBC Split dobio tu opremu da možemo danas omogućiti našim pacijentima zadnje što je izašlo u invazivnoj kardiologiji.
Možemo li laičkim riječnikom reći da se ta žila koja se nalazi u srcu, u jednom trenutku stisne i srce nema dovoljno kisika i krvi?
Upravo to. Ta žila može biti skroz stisnuta tako da uopće ne propušta krv prema srčanom mišiću ili može biti da se u određenom postotku stisnula, odnosno spazmirala. To je individualno kako ona reagira.
Bolesti vazospazma i mikrocirkulacije na kraju imaju jednaku smrtnost kao i opstruktivne bolesti koronarnih krvnih žila. Bitno je na vrijeme dijagnosticirati bolest i liječiti je lijekovima koji danas pokazuju da pozitivno djeluju na te bolesti.
To znači ujedno i poziv svima onima kojima do sada nije otkriveno zbog čega imaju bolove u srcu da mogu doći na pregled.
Tako je. Pacijenti koji su do sada imali anginu pektoris, koji su imali dokaz ishemije ili na scintigrafiji ili na magnetu ili s običnom ergometrijom, koji su do sada napravili koronografiju, a nije se dijagnosticirala značajna stenoza na tim epikardijalnim krvnim žilama koronarne arterije, odnosno da imaju plakove na njima, danas ih možemo ponovno testirati s ovom metodom i provjerili imaju li bolest mikrocirkulacije ili bolest vazospazma.
Koliko je to važno za proces liječenja?
Dosta važno, zbog toga jer nam omogućava da na temelju postavljene dijagnoze znamo točnu terapiju koju ćemo prepisati tim pacijentima. S obzirom da se do sada nije moglo točno testirati o kojoj se vrsti bolesti radi, nekada se prepisala minimalna terapija, a nekada se prepisala i drugačija terapija nego što bi prema današnjim smjernicama, današnjim studijama bilo savjetovano da ti pacijenti uzimaju.
U liječenju ovih bolesti jako je važna i tjelovježba, jer prilikom hodanja, plivanja ili druge aktivnosti krvna žila je relaksiranija, odnosno otvorenija i više dilatirana da može više krvi proći kroz samu krvnu žilu do srčanog mišića. Tako da se kod tih pacijenata preporučuje što više vježbati, ali opet u okvirima individualnih mogućnosti.
Kod ovih pacijenata je jako važna samodisciplina zbog toga što moramo spriječiti, odnosno smanjiti sve rizične faktore koji utječu na koronarne krvne žile, a to znači da moramo paziti i na ishranu i na tjelovježbu i na smanjenje stresa, a potom i na liječenje drugih bolesti koje su im rizični faktori, ukoliko ih pacijent ima.
Koji su uzroci takvih bolesti? Je li to način života ili je to genetika ili sve zajedno ili nešto treće?
To sve skupa utječe na koronarne arterije. Do određene mjere se tu radi o genetici, s druge strane se radi i o načinu života, ali i o rizičnim faktorima koje pacijent ima bilo to hiperkolesteanemije, od pušenja, od debljine, od šećerne bolesti tipa 2, od arterijske hipertenzije. I naravno od stresa. S obzirom da danas svi živimo u stresu i stres je jedan od rizičnih faktora koji uzrokuje ovakve bolesti. Danas i ne vježbamo toliko koliko smo prije vježbali. Živimo više sjedilačkim načinom života uz kompjutor, a manje idemo šetati u parkove, u prirodu, u šumu, manje plivamo…
Koliko je važno za srce da živimo mirnim životom, da se odmaramo, da slušamo lijepe stvari?
Danas je to dosta važno zato što živimo u svijetu gdje ima dosta stresa i moramo se pokušati maknuti od stresnih situacija, jer on dosta djeluje na koronarne krvne žile na srcu.
Meni su rekli pazi na srce jer srce je samo jedno. Jesu li bolesti srca onda najteže bolesti?
Jesu. Moram reći da je to jedna od najtežih i najčešćih bolesti koje danas mogu nastati i koje uzrokuju najveću smrtnost. Ali, pacijentima možemo puno pomoći postavljanjem ispravne dijagnoze.
Koliko Vam je značio rad u bolnici u Švicarskoj i možete li usporediti njihove bolnice i naše, njihove liječnike i naše? Jesu li njihove bolnice bolje opremljene od naših?
Naravno da mi je bilo zadovoljstvo raditi godinu i pol u bolnici u Švicarskoj. Jesu li bolje opremljeni? Pa, mogu reći da u zadnje vrijeme kardiologija u Splitu prati kardiologiju u bilo kojem centru Europe. Imamo uređaje koji su jednaki kao i u drugim bolnicama zapadne Europe, što znači i da našim pacijentima možemo pružiti liječenje koje mogu dobiti u bilo kojem centru Europe i svijeta. Stoga mogu reći kako ne zaostajemo za Švicarskom.
