Nakon više od 30 godina od početka velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku, još su mnoge stvari ostale “u zraku“.
Nakon više od 30 godina od početka velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku, još su mnoge stvari ostale “u zraku“.
Tako u Zakonu o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, uz ostalo piše da je Domovinski rat počeo 5. kolovoza 1990., a završio 30. lipnja 1996., odnosno da je branitelj svatko koji je u tom razdoblju, neposredne ugroženosti RH pružao oružani otpor neprijatelju. Kojem? To se nažalost nigdje ne spominje, već se vjerojatno računa da svatko zna protiv koga smo se borili, tko je bio agresor.
Međutim, pitanje je svih pitanja – gdje je počeo, a gdje je završio hrvatski obrambeni Domovinski rat, ili kako je moguće da je hrvatski obrambeni Domovinski rat završio krajem lipnja 1996., kada je jedan dio Hrvatske, odnosno hrvatsko Podunavlje bilo okupirano, sve do mirne reintegracije – 15. siječnja 1998.!? Tek tada je i ovo područje Hrvatske i Grad Vukovar postalo dio teritorijalnog, monetarnog, carinskog, pravnog i svakog drugog kontinuiteta otad potpuno suverene i u pravom smislu cjelovite Republike Hrvatske!
Znači, rat nije mogao završiti, ako nismo slobodno mogli ići u Vukovar i druge krajeve Podunavlja, već smo i nakon 15. lipnja 1996. bili u ratu, spremajući se za napad, ukoliko mirna reintegracija ne prođe.
Ili, rat je završio, a mi smo ostali bez Grada junaka Vukovara!? Kaj god!
Ne, rat je završio onog trenutka kad je hrvatska vojna čizma stala na granicu sa Srbijom, a to je bilo 1998.!
5. kolovoza obilježavamo Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, pa opet nije jasno – je li to znači da toga dana obilježavamo i početak hrvatskog obrambenog Domovinskog rata ili se i to podrazumijeva, pa ne treba posebno isticati?
