Godine prolaze, ali blagi osmjeh pun dobrote još uvijek pamte svi koji su susreli kardinala Franju Kuharića čije je lice zračilo onim posebnim mirom koje može dati samo blizak odnos s Gospodinom.
Kardinal Franjo Kuharić rodio se 15. travnja 1919. godine u Gornjem Pribiću, u filijali župe Pribić kraj Jastrebarskog. Bio je trinaesto i najmlađe dijete roditelja Ivana i Ane.
Rano je otkrio da ga Bog zove da Mu služi i postao pitomac Nadbiskupskog dječačkog sjemeništa na Šalati u Zagrebu, gdje je u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji maturirao 10. lipnja 1939. godine.
Studij teologije upisao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i diplomirao 1945. godine.
Često je volio s ponosom istaknuti da ga je za svećenika 15. srpnja 1945. godine zaredio nadbiskup Alojzije Stepinac. To je smatrao znakom posebne milosti, ali i odgovornosti.
Prvu službu kapelana dobio je u župi Radoboj u Hrvatskom zagorju, a potom je dekretom nadbiskupa Stepinca imenovan upraviteljem župe Rakov Potok i Pavučnjak gdje je došao 12. rujna 1946.
Kuharić je prošao razdoblje najžešćih progona svećenika kada je noću spavao u privatnim kućama kako bi mogao ostati među svojim vjernicima. Na kraju se nastanio kod obitelji Razum gdje je ostao do 1955. godine.
Prilikom svog prvog posjeta Hrvatskoj papa Ivan Pavao II bio je gost kardinala Franje Kuharića za kojeg je tada rekao: “On se tijekom komunističkog režima, ali i nedavnog razdoblja nacionalne povijesti označenog stradanjima, svim snagama zauzimao za obranu slobode i dostojanstva hrvatskog naroda, ujedinjujući blagu ljubav čvrstom postojanošću pastira odgovornog za stado. Kao čovjek koji je bio potpuno posvećen evanđeoskoj zadaći (…) neumorno ulijevajući pouzdanje i hrabrost vjernicima u tijeku teških kušnji kojima je bila izložena hrvatska zemlja.”
U jesen 1957. Kuharić je iz župe sv. Martina pod Okićem premješten u Samobor, gdje je najprije bio u svojstvu supsidijara i upravitelja župe Rude, a kasnije imenovan za župnika. Tamo je ostao do imenovanja za pomoćnog zagrebačkog biskupa.
Za biskupa ga je u zagrebačkoj prvostolnici, 3. svibnja 1964., posvetio nadbiskup Franjo Šeper, s pomoćnim zagrebačkim biskupom Josipom Lachom i porečko-pulskim biskupom Dragutinom Nežićem.
Nakon odlaska kardinala Franje Šepera u Rim, 20. kolovoza 1969., Franjo Kuharić bio je imenovan apostolskim administratorom Zagrebačke nadbiskupije, a bulom pape Pavla IV., od 16. lipnja 1970., imenovan je zagrebačkim nadbiskupom.
Iste godine u jesen izabran je za predsjednika Biskupske konferencije tadašnje Jugoslavije. Na konzistoriju 2. veljače 1983. papa Ivan Pavao II. imenovao ga je kardinalom.
Kuharić je unatoč progona za vrijeme komunizma uvijek ustajao i ustrajao u obrani vjere, prava pojedinca te pravednosti. Takva načela zadržao i je tijekom Domovinskom rata te je, ostajući trajno na načelima vjere, branio pravo Hrvatske na njezinu samostalnost, ali je i s krajnjom otvorenošću ustajao na obranu potlačenih, naglašavajući pritom kršćanska načela pravednosti i ljubavi.
Poznata je njegova poruka Hrvatima u propovijedi na blagdan sv. Lovre u Petrinji 1991. godine: “Ako je moj protivnik spalio moju kuću, ja neću zapaliti njegovu! Ako je razorio moju crkvu, ja neću ni dirnuti njegovu, dapače, čuvat ću je. Ako je napustio svoj dom, ja neću ni igle uzeti iz njegova! Ako je ubio moga oca, brata, sestru, ja neću vratiti istom mjerom, nego ću poštovati život njegova oca, brata, sina, sestre.”
Poseban dan u životu kardinala Franje Kuharića bio je kada je papa Ivan Pavao II. na svečanom euharistijskom slavlju u svetištu Majke Božje Bistričke, 03. listopada 1998. njegova zareditelja i svjedoka vjere, kardinala Alojzija Stepinca, proglasio blaženim.
Preminuo je na glasu svetosti 11. ožujka 2002. godine. Na isti dan, deset godina kasnije, kardinal Bozanić najavio je pokretanje postupka za njegovu beatifikaciju.
Na posljednjem oproštaju od kardinala Kuharića okupili su se cijeli državni vrh, četiri kardinala, oko 700 biskupa i svećenika i mnoštvo hrvatskih vjernika.
“Ako postoje nezgodna vremena, onda je on živio u jednome od njih, zajedno sa svojim vjernicima, sa svojim ponižavanim hrvatskim narodom kojemu je znao brisati suze, s kojim je znao jesti gorki kruh tuđine,” rekao je tada Kuharićev nasljednik Josip Bozanić.
Kardinal Franjo Kuharić, veliki domoljub i humanist, pokopan je u kripti zagrebačke katedrale. Uz njega su hrvatski velikani – mučenik Stepinac, Franjo Šeper, Eugen Kvaternik, Zrinski i Frankopani…
