Otkako je najoštriji Putinov kritičar Aleksej Navaljni okončao život, pod još nerazjašnjenim okolnostima, u jednom od najstrašnijih ruskih zatvora, umnogome su se raspisali i hrvatski mediji, osuđujući s pravom ovaj okrutan čin.
Sve u svemu, duga je lista protivnika ruskog predsjednika, koji vlada poput Staljina, i kojeg optužuju da je ubio ili pokušao smaknuti veliki broj ljudi koji se otvoreno ne slažu s njegovom politikom.
A, kad je propalom Jugoslavijom vladao Josip Broz Tito i tada su njegovi kritičari prolazili teške dane i godine, a nije bio mali broj onih koji su zbog neslaganja s njegovom politikom završavali u najstrašnijim logorima ili su bili ubijeni.
O tome se naravno nije smjelo, ni moglo, govoriti ni pisati, kao što se sada razglaba o smrti Navaljnog.
Tito je, među ostalim, kriv i za smrt Andrije Hebranga, kojeg se riješio na način da mu još do danas nitko ne zna gdje mu je posljednje počivalište.
A, što je s masovnim okrutnim ubijanjem, bez suda i suđenja, nakon završetka rata, svih onih koji su bili na drugoj strani u vrijeme II. svjetskog rata?
Koliko je nevinih ljudi po Titovoj zapovjedi završilo na Golom otoku, zatim u Lepoglavi, Staroj Gradiški… O tome se namjerno nisu vodile stroge evidencije, pa se danas, kao i za Jasenovac, samo nagađa i licitira.
U vrijeme i nakon Hrvatskog proljeća mnogi hrvatski domoljubi, također, su nevini i te kako bili proganjani. Među ostalim, ako su nekog „titovci“ stavili na crnu listu to je značilo i da se taj do kraja vladavine ovog zločinca nije imao pravo javljati u medijima, nije mogao dobiti ni najobičnije zaposlenje, a uz sve to patile su i obitelji osumnjičenih i osuđenih tzv. nacionalista.
Pričao mi je jednom hrvatski književnik i mučenik Zlatko Tomičić da je nakon oštrog teksta o njemu kojeg je u Vjesniku objavio Đorđe Ličina dobio još dvije godine zatvora!
Hrvatskog povjesničara Brunu Bušića, također, su ubili i to na ulici Pariza, ni krivog ni dužnog, samo za to što se nije slagao s Titovom politikom!
Tito je gonio i pjevače, među ostalim i Vice Vukova, kojem godinama nije bio dopušten povratak u Jugoslaviju.
Koliko je u vrijeme komunizma nastradalo katoličkih svećenika, pa čak i kardinala, poput bl. Alojzija Stepinca!
Duga je lista, baš kao i Putinova, Titovih protivnika koje je dao ubiti ili pokušao smaknuti.
Danas neki kažu da je Tito imao i dobrih strana, što nitko ne negira. Za svoja „dobra“ djela primio je niz odličja i priznanja, čak i tri ordena narodnog heroja, što nije dobio ni Staljin! Ali…maršal Tito je iza sebe ostavio i dugu cestu žrtava nevinih Hrvata, za što mu je trebalo biti suđeno. No, nitko na žalost ni toliko godina nakon njegove smrti ne želi s tim čovjekom prljati ruke. Razni goldsteini i slični i danas odlično žive predstavljajući Tita kao „osloboditelja“ i „junaka“, čak i predaju na raznim fakultetima, i nitko im ništa ne može, tim prije što u Hrvatskoj još ni jedan komunistički zločinac nije stao pred lice pravde.
Dakle, lako je, s ove distance, osuđivati Putina zbog ovog i onog, ali mi smo putina imali i na žalost imamo i danas, ali oni pokraj nas prolaze kao voda ispod mosta, jer ih nitko ozbiljno ne ganja, ni političari, ni mediji, a još manje razni „dorhovci“ i „uskoci“.
Kad je premijer RH bio Milanović, a jadni Matić ministar, tada su batinali hrvatske branitelje i stradalnike na zagrebačkom Markovu trgu jer su protestirali. Umjesto da su odgovarali zbog toga, jedan i drugi su poslije i te kako bili nagrađeni – narod je glasao da jedan bude predsjednik države, a drugi zastupnik u Europskom parlamentu!
Sve u svemu, nema naroda koji toliko zaboravlja i koji toliko oprašta, kao što to čine- Hrvati!
