Mijenjanjem životnih navika i uvođenjem novih tehnologija, mijenjale su se i potrebe za nekim uslugama, pa je puno obrta nestalo ili su “ na izdisaju”. Takva sudbina je gotovo zadesila i krojačku struku kada su velike količine konfekcijske odjeće naprosto preplavile tržište. No, krojački obrti pokazali su kako mogu odoljeti i prilagoditi se suvremenom izazovu, pa su najviše opstali oni koji su se počeli baviti prepravcima odjeće.
Upravo je jedan od takvih obrt za popravak odjeće i šivanje po mjeri onaj u vlasništvu Mare Perić iz Tenje koja je na osječkoj adresi u ulici Hrvatske Republike, otvorila svoju radionicu. A da je Mara prava “majstorica od zanata” dokazuje i činjenica da njen obrt opstaje već više od dva desetljeća.
“Po završetku školovanja, smjer tekstilni tehničar, odmah sam dobila posao u IMK Slavoniji. U to vrijeme je u Osijeku bila jaka tekstilna industija, tvornice Tekos, Mara, Slavonija tako da svi koji smo završili, nas oko stotinjak, odmah smo bili zaposleni. Kako zbog odličnog uspjeha nisam morala ići na maturu, IMK Slavonija me odmah “povukla na krzno” i tamo sam radila u modelarnici. Znači modni kreator je osmislio model, kompjuterski je bio izrezan kroj, a krajnje sastavljanje je pripadalo meni. Znači ja sam izradila taj prvi komad prema kojem se onda dalje nastavljala proizvodnja. Kad nije bilo toga onda sam bila “džepar “. Prvo ono što vidiš na nekom odjevnom predmetu je prednjica i džepovi pa to iziskuje veliku preciznost i vještinu, ali bez obzira na to, ta mi je izrada predstavljala zadovoljstvo- s osmjehom se prisjeća svojih prvih krojačkih početaka 57- godišnja Mara koja je zapravo ljubav prema odjeći počela iskazivati još kao dijete.
“Prvo sam šila lutkicama, a kasnije prijateljicama. Kako nisam znala krojiti, onda moja prijateljica legne na materijal na podu i ja iscrtam po materijalu kredom prema njenim obrisima, izrežem i sastavim i to je na kraju ispalo dobro,” veselo priča Mara.
No, Domovinski rat i rođenje kćerkice Katarine, učinili su svoje, pa je Mara neko vrijeme pauzirala, a onda se zaposlila u jednoj krojačkoj radionici za popravke odjeće.
“Iako nisam nikada bila samostalna, u nekom svom vlastitom biznisu, odlučila sam se 2003. godine otvoriti obrt. Na početku sam imala zalet kroz suradnju s Modianom koja je otvorila trgovinu u Merkatoru, te još neke druge prodavaonice odjeće, a nisu me napustile ni moje “stare” mušterije iz donjogradske radionice. Nakon nekog vremena su te trgovine “otpale”, ali ostali su ti dragi ljudi, koji me dobro znaju, pa i ako nekad nisam stigla nešto napraviti na vrijeme, oni se ne ljute,” kaže Mara.
A kako bi se i ljutili kad Mara, osim što je ekspert u svom poslu, pa se neke prepravke najčešće ni ne vide, svakom posveti punu pažnju i svakoga strpljivo sasluša i kada se ne radi samo o popravku već potrebi da se iznese neka životna situacija. Uvijek nasmijana, uvijek dobro raspoložena, ona će dati svoj maksimum da mušterija bude zadovoljna.
“Većinom donose novu robu koja zahtjeva skraćivanje rukava, hlača, skraćivanje dužine sakoa, kaputa. Ali tu su i drugi popravci, zamjena zatvarača, sužavanje, proširivanje, pa i preinake posteljine, zavjesa i drugog.Najdraži su mi oni popravci kad netko kupi primjerice novu jaknu i zadere ju, pa dodje potpuno očajan i kad to popravim da se gotovo ništa ni ne vidi, ako je takav model, onda je savršeno. Onda je onaj oduševljeni izraz lica vlasnika jakne neprocijenjiv. To mi je najveće zadovoljstvo i navjeća nagrada za moj rad,” skromno kaže Mara.
