Pokolj kod Baćina bio je ratni zločin nad Hrvatima sela Baćina i Cerovljana koji su počinile snage JNA, mahom sastavljene od Srba, i srpske milicije u vrijeme najžešćih borbi u Domovinskom ratu, 21. listopada 1991.
Srpske snage su počinile zločin nedaleko od sela Baćina kod Hrvatske Dubice, u pounjskom kraju. Naime, za vrijeme velikosrpske agresije, to je područje bilo predmetom izravnih teritorijalnih pretenzija pobunjenih Srba i velikosrpskih krugova u Srbiji i BiH.
Snagama JNA, Teritorijalnom obranom i takozvanom “Milicijom RSK” koji su počinili ovaj neviđeni zločin, zapovjedao je osuđeni srpski ratni zločinac Milan Martić.
U selima oko Hrvatske Dubice, Cerovljanima i Baćinu ostalo je živjeti oko 120 seljana Hrvata, mahom starije dobi, koji nisu htjeli napustiti svoja ognjišta i koji su vjerovali da im se neće ništa dogoditi.
No, ujutro 20. listopada 1991., srpske postrojbe su odvele 53 seljana iz Dubice i držala ih u vatrogasnom domu. Za vrijeme dana i iduće noći, desetero njih je bilo pušteno zbog toga što su bili Srbi ili vezani sa Srbima.
Idućeg dana, 21. listopada 1991., paravojne snage su odvele još 43 osobe na mjesto u blizini sela Baćina. Najmanje 13 drugih ne-Srba civila se još dovelo na isto mjesto iz Cerovljana. Svih 56 je smaknuto na mjestu.
U isto vrijeme, pobunjeni Srbi su dovukli još 30 civila iz Baćina i 24 iz Dubice i Cerovljana te ih ubili na nepoznatoj lokaciji. Mrtva tijela egzekutori su ostavili nepokopana uz rijeku Unu.
Do danas su identificirani posmrtni ostatci samo 45 osoba, koje su 1997. ekshumirane iz masovne grobnice. Događaje su opisali svjedoci na suđenju Slobodanu Miloševići i ostalima na Haškom sudu.
Gotovo 20 godina trebalo je hrvatskom pravosuđu da konačno izrekne pravomoćne presude (i to u odsutnosti!) za masovni zločin u Baćinu iako je to jedan od najgorih pojedinačnih masakra što su ih srpske paravojne formacije počinile na teritoriju Hrvatske tijekom trajanja Domovinskog rata (1991 – 1995).
Na zatvorske kazne u rasponu od 15 do 20 godina, osuđeni su: Milinko Janjetović, Momčilo Kovačević, Stevo i Veljko Radunović, StevanDodoš, Branko Dmitrović i Slobodan Borojević. Inače, Vrhovni sud je nakon pravomoćne presude ratnim zločincima Baćina naveo samo inicijale, što je i inače uobičajena praksa kada je riječ o ratnim zločincima srpske nacionalnosti.
Osuđeni su proglašeni krivima za nezakonita uhićenja i odvoženja civila, njihovo zatvaranje, te ubijanje najmanje 75 osoba vatrenim oružjem, ali što su učinili s nekolicinom suradnika čiji je identitet ostao nepoznat.
