Glavna tema u Hrvatskoj je kandidat za glavnog Državnog odvjetnika Ivan Turudić. Hajka na njega krenula je čim se prijavio na natječaj, a eskaliralo je jučer, kada je Jutarnji list objavio prepisku između njega i Josipe Rimac. Nikola Kajkić podsjetio je na svom Facebooku: “Sjetite se komunikacije Mladena Bajića i Ive Pukanića – i to tada nije nikome bio problem”
Prije svega, bez obzira na sve.. Ivan Turudić je jako dobar kandidat, ima sve karatkeristike i kvalifikacije za funkciju GDO,” napisao je Nikola Kajkić u svojoj objavi koju prenosimo u cijelosti.
“Ovaj izbor otvara, odnosno daje odgovor, na do sada sporna pitanja – tko je u RH “duboka država”?
Zaista je čudno da preslik “fotografiranih sms poruka” koje su nastale pretragom telefona Josipe Rimac, a ne u dokaznim radnjama (tajnog praćenja ili prisluškivanja mobilnih komunikacija), što je jako bitno za naglasiti.
Upravo stoga, zanimljivo je da u specijalnom mediju, “JUTARNJI LIST”, ove informacije izlaze preko Slavice Lukić – Pupovčeve supruge – zasigurno po nečijem nalogu i zahtijevu (komunikacija između Rimac i Turudic)!
Zasto sad?
Treba odmah razjasniti, da je Jutarnji list, medij…koji je uvijek prvi na jutarnjim uhićenjima, uvijek prvi ima informacije o osobama protiv koga se provodi istraga, a za DORH u tom kontekstu odrađuje protuusluge u vidu napada ili blaćenja potrebnih osoba, odnosno javne i medijske kompromitacije određenih osoba!
Ova prepiska komunikacije je mogla izaći iz dva izvora – USKOK ili SOA – tko god da je to dao… počinio je kazneno djelo, međutim ne može i neće za sada DORH, odnosno USKOK sam protiv sebe!!!! Odnosno neće ni protiv SOE. Zašto? Pa, upravo zato jer im oni rade sigurnosne provjere, i nitko ne želi pasti na provjeri, a ne znajući kako je i zbog čega pao. Zaključak – ruka ruku mije i nikome neprijatelji ne trebaju!
Stoga, nije ovdje toliko sporan i bitan Turudic, o njegovom slucaju manje više sve znamo, i u ovoj komunikaciji doista nema nikakve inkriminacije. Je li govorio poluistinu ili nije do kraja bio iskren pred saborskim povjerenstvom – to je manje vise i nebitno… To kod nas nije kazneno djelo, već manje više stvar dosljednosti i vjerodostojnosti, prije svega zbog činjenice da je u to vrijeme bio predsjednik Zagrebačkog županijskog suda, a Rimac državna tajnica!
Zar se sudac mora ustručavati i izbjegavati komunikaciju ili kavu s državnim tajnicima, ministrima ili kolegama? Naravno da ne mora… i oni su ljudi, imaju svoje potrebe i životne obveze i razonode! Za to ga ne moze nitko osuditi.
Ovdje je sporno, tko je i za čiji interes pustio u medije materijale iz istrage, i to baš u ovom trenutku? Postavlja se pitanje zasto to nije pusteno u vremenu anketiranja kandidatata?
E, upravo stoga krug onih koji su naručili i pustili tajne komunikacije iz istrage je sužen, ali tko će, odnosno tko ih smije, zbog toga prozvati ili procesuirati? …. Nažalost – nitko.
