Iako je potpisivanjem Istanbulske konvencije jasno rečeno da Hrvatska neće prihvatiti dio s rodnom teorijom, upravo rodna teorija postala je glavni dio ove koji se gura kao znanstveno utemeljena teorija. No, da znanost ne stoji iza ove teorije svojim radom na 24 stranice dokazali su prof. dr. sc. Goran Dodig, poznati psihijatar iz Splita i doc. dr. sc. Ivan Poljaković, filolog iz Zadra.
Prof. dr. sc. Goran Dodig i doc. dr. sc. Ivan Poljaković objavili su rad koji u potpunosti pobija rodnu teoriju, te detaljnom analizom ključnih premisa na 24 stranice, potkrepljujući tvrdnje s rezultatima od preko 90 visoko rangiranih znanstvenih radova, dokazuju da rodna teorija spada u sferu pseudoznanosti.
Rad ova dva eminentna stručnjaka, svaki u svom području, objavit ćemo u cijelosti kako bi i sami mogli prosuditi što se krije iza rodne teorije.
“Rodna teorija razvila se unutar feminističkih i LGTB studija sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a poslije su ju prihvatile i druge discipline iz humanističkoga i društvenog područja. Danas se ona proučava kao interdisciplinarna znanost. Rodna teorija razvila je sustav vrijednosti iz kojih proizlazi da spol kao biološka odrednica nema značajnog utjecaja na rod, koji se stvara socijalizacijom i kulturacijom, često uz prisilu patrijarhalnog društva. Rod je, dakle, društveni konstrukt, a ne biološka danost. Ovaj rad iznosi kritiku rodne teorije te pokazuje da rodna teorija nema uporišta u empirijskoj znanosti, koja je nezaobilazni čimbenik u izučavanju ljudske spolnosti.
Uvod
Rodna teorija, koja je dobila na zamahu početkom devedesetih godina, osobito u SAD-u, okupila je velik broj pobornika iz znanstvenih krugova, posebice humanističkoga i društvenog smjera. Redali su se radovi objavljivani u znanstvenim časopisima koji su promovirali rodnu teoriju. Iza tog mnoštva znanstvenih radova često su stajali potpisi znanstvenika koji su stekli visoku reputaciju u svojem djelokrugu rada.
Posljednjih godina rodna se teorija pokušava progurati i u Hrvatskoj, kao besprijekorni, najsuvremeniji i jedini ispravni znanstveni pristup ljudskoj spolnosti. Hrvoja Heffer u svojem preglednom članku Biološka i društvena kategorija roda u rodnoj teoriji i rodna teorija stereotipa na vrlo informativan način prikazuje glavne odrednice rodne teorije, navodeći uredno referencije za izložene tvrdnje. No kada govori da su rodne studije narušile stereotipe i okomile se na “ustaljene društveno-kulturno-psihološki utemeljene kognitivne modele muško-ženskih razlika i empirijski dokazale (pa i dalje dokazuju) da između stvarnosti i stereotipa ne mora nužno biti znak jednakosti”,1 ona ne navodi ni jednu referenciju za empirijska istraživanja koja bi išla u prilog toj teoriji. Upravo je taj nedostatak uporišta u empirijskoj znanosti najveća zamjerka rodnoj teoriji te se s pravom postavlja pitanje u kojoj je mjeri ona uopće znanstvena.
Nedostatak empirijskih istraživanja bio je također presudan pri ukidanju Nordijskoga rodnog instituta (NIKK), ustanove koja je bila predvodnikom rodne teorije u Skandinaviji i glavni tvorac znanstvene osnove za društvenu i odgojnu politiku skandinavskih zemalja sve od 1970-ih pa donedavno. Naime, nakon što je Norveška državna televizija prikazala dokumentarnu seriju Pranje mozga,2 Nordijsko vijeće ministara (regionalna međuvladina kooperacija sastavljena od predstavnika Norveške, Švedske, Finske, Danske i Islanda) odlučilo je ukinuti Nordijski rodni institut.3
Harald Eia, poznati norveški komičar (inače sociolog), bio je iznenađen činjenicom kako, usprkos tolikom naporu političara i društvenih inženjera da uklone svaku različitost između spolova, žene i dalje biraju tipična ženska zanimanja (medicinske sestre, odgajateljice i sl.), a muškarci muška (tehničari, inženjeri, i sl.). Umjesto da nakon toliko godina indoktrinacije “rodne jednakosti” muškarci i žene ravnomjerno biraju zanimanja, u Skandinaviji se dogodilo upravo suprotno: još je više došla do izražaja različitost između muškog i ženskog spola.
U svojem dokumentarcu Paradoks rodne ravnopravnosti4 Eia je s kamerom otišao u Nordijski rodni institut i postavio znanstvenicima nekoliko bezazlenih pitanja. Zatim je njihove odgovore pokazao vodećim znanstvenicima u drugim dijelovima svijeta, prije svega u SAD-u i Velikoj Britaniji. Tvrdnje rodnih ideologa iz Norveške izazivale su u međunarodnim znanstvenim krugovima samo podsmijeh i nevjericu, osobito zato što se sve temeljilo na hipotezama, bez ikakvih empirijskih istraživanja. Kada je Eia snimio te reakcije i komentare koji su bili temeljeni na egzaktnim, empirijskim istraživanjima, čiji su rezultati bili u potpunoj suprotnosti s rodnom teorijom, vratio se u Norvešku i pokazao film istraživačima Nordijskoga rodnog instituta. Nakon što su bili suočeni s rezultatima empirijski provedenih istraživanja pobornici rodne teorije nisu bili u stanju obraniti svoje ranije iznesene tvrdnje.
Ispalo je na kraju da je nekoliko bezazlenih pitanja jednog komičara bilo dovoljno da uruši cijelu tu pompoznu rodnu teoriju i da je preko noći od “cutting-edge science“ pretvori u pseudoznanost. Dok je rodna teorija u skandinavskim zemljama i službeno odbačena, u Hrvatskoj je još uvijek vrlo nepopularno nešto reći ili kritički napisati protiv nje. U ovom radu prikazat ćemo kritičku analizu rodne teorije, sa željom da o njoj započne otvoreni dijalog temeljen na znanstvenim činjenicama.”
NASTAVAK SLIJEDI…
