Olimpijske igre u Parizu krenule su tonu rodne ideologije i vrijeđanja kršćana, no to je bio samo početak. Ako do sada nismo znali što donosi Istanbulska konvencija i kako se u praksi koristi rodna ideologija saznali smo kroz natjecanja. Kratko i jasno – pod krinkom zaštite žena Istanbulska konvencija i rodna ideologija uništavaju sva prava za koja su se žene izborile te polako i sigurno uništavaju i njih same. Na Olimpijskim igrama jasno je kao dan da ženske sportašice više nisu ravnopravne pod udarcima rodno uvjetovanih “žena muških gena”. Ostaje jedino pitanje gdje su sada te glasne feministice.
Hrvatski branitelj i bivši HDZ-ov saborski zastupnik koji nije podržao Istanbulsku konvenciju, Petar Škorić nije mogao ostati šutke gledajući kako na Olimpijskim igrama u Parizu ženske natjecateljice gube od muškaraca koji se predstavljaju ženama te je na svom Facebook profilu napisao tekst koji prenosimo u cijelosti.
“Odluka MOO-a da dopusti dvjema boksačicama, koje su ranije bile isključene zbog svog biološkog muškog spola, da se natječu na Olimpijskim igrama izazvala je brojne polemike. Imane Khelif iz Alžira i Lin Yu-Ting iz Tajvana sada ispunjavaju uvjete za natjecanje kao žene, piše Daily Mail.
Jedan bivši olimpijac izjavio je da će rodna ideologija ‘uništiti žene’. Nancy Hogshead, američka plivačica i osvajačica triju zlata, naglasila je da muškarci, bez obzira na to kako se identificiraju, imaju 162 posto snažniji udarac od žena, što je najveća razlika u izvedbi između spolova. Dodala je da će rodna ideologija dovesti do smrti žena.
Ovo je još jedan dokaz da pokušaj definiranja roda kao društveno oblikovane kategorije, pri čemu svatko može biti “on” ili “ona” ovisno o tome kako se osjeća, možda može funkcionirati u teoriji, no u praksi sve pada u vodu jer biološke činjenice i razlike ne možemo nikako promijeniti.
Feminističke teorije često spominju rodnu ravnopravnost, ali kako objasniti ovaj fenomen gdje muškarac s očitim prednostima stavlja žene u podređen položaj? Bez obzira na sate treninga i odricanja, žene su prisiljene natjecati se protiv nekoga tko biološki starta s puno jače pozicije i tko će ih s manje truda učiniti manje uspješnima.
Nije li ironično da se borba za ravnopravnost spolova, prvenstveno za prava žena, toliko spotaknula sama o sebe da su transrodne žene postale najranjivija skupina društva? Na ovom primjeru vidimo da, iako žele negirati biološke razlike, upravo ženama nanose štetu. I pritom se trudimo da ih ne povrijedimo, dok svijet šuti jer svaki pokušaj bojkotiranja njihovih zahtjeva proglašava nas zatucanima.
Možemo se samo nadati da ova odluka MOO-a neće imati kobne posljedice za boksačice na Olimpijskim igrama. Kad muškarac namlati ženu, onda ga opravdano svi osuđujemo. Svi osim “naprednih” iz MOO-a koji ga slave u ime rodne ravnopravnosti, odnosno tzv. nove ideologije.
Ova odluka je čin nasilja nad ženama, motivirana ideologijom bez temelja, koja se uvukla u sve pore našeg društva.
Danas bi sve udruge za zaštitu prava žena trebale glasno prosvjedovati protiv ovakvih odluka, a i same natjecateljice bi se trebale povući iz takvih neravnopravnih natjecanja.”
