Ante Starčević je zapisao: “Kada se ne može činiti dobro, dosta je da se ne čini zlo.”
Sastavljanje nove Vlade HDZ-a i DP-a glavna je tema svih medija koji od početka u nedostatku informacija nagađaju o istini koja se krila iza pregovora. Kako je Domovinski pokret osigurao da informacije sa sastanaka nikako ne mogu iscuriti, očito su mediji izvor tražili u HDZ-u. Glavna tema ipak je bio Milorad Pupovac i njegov SDSS za kojega su takozvani mainstream mediji naglašavali kako ga se tehnički premijer Vlade Andrej Plenković odrekao.
No, niti se Plenković mogao odreći Milorada Pupovca i SDSS-a u novoj Vladi, niti su ti mediji mainstream mediji. Naime, mainstream je izraz koji u najširem smislu označava mišljenje, odnosno svjetonazor koji dijeli većina stanovnika nekog područja, zajednice, kulture ili države. U užem smislu se pod time podrazumijeva kultura koja se temelji na popularnim mišljenjima, odnosno koja je namijenjena osrednjoj publici. (izvor: Wikipedia), što zasigurno ne možemo reći za medije koji kao svoje analitičare koriste ljude koji su apriori protiv hrvatske samostalnosti i Hrvatske u kojoj vlada domoljublje.
Također, treba se zapitati je li Milorad Pupovac već izabran od strane naroda ili nekoga za sve Vlade već unaprijed ili se ipak svaka Vlada sastavlja nakon izrečene volje naroda na izborima. Na ovim izborima narod je dao potporu Domovinskom pokretu koji je u predizbornoj kampanji jasno govorio kako ni pod razno ne želi SDSS u Vladi u kojoj bi participirali. Govoriti da je Pupovac izigran, prevaren značilo bi da mu je već bilo zagarantirano mjesto u svim budućim hrvatskim Vladama, pa i ovoj novoj.
Analitičari koji mrze Hrvatsku
No, da se vratimo na analitičare koji redovito analiziraju sve moguće događaje u Hrvatskoj, pa i one političke”, pokušavajući navesti Hrvate na svoj mlin”. Jedan od takvih analitičara danas je rekao kako je Milorad Pupovac ostao miran i zadržao veliko poštovanje prema premijeru Plenkoviću jer je shvatio da je bolje prihvatiti manje zlo. A, prema njegovim riječima to manje zlo je Andrej Plenković na vlasti, čijim odlaskom bi, kako je upozorio, u Hrvatskoj zavladao kaos.
“Milorad Pupovac i ljudi oko njega smatraju da je opasnost po preživljavanju hrvatske demokracije takva da treba čuvati najmanje loše rješenje. Da postoji realna opasnost, s obzirom na situaciju u zemlji, da bi odlaskom Plenkovića zavladao kaos, nacionalistička vrsta pritiska, koja bi za manjine bila katastrofalna. Dobar argument za Milorada Pupovca je ponašanje Zorana Milanovića, jer to što je Milanović učinio doista je neopisivo. On je učinio zlo, uveo je DP u tzv. maticu,” rekao je veliki analitičar Žarko Puhovski gostujući na N1 i dodajući kako “DP nema nikakav intelektualni i politički potencijal za vlast.”
“Oni imaju veće oči nego želudac. Nisu u stanju ni ono što će im se nuditi sad da dobiju kapacitirati jer nemaju. Namjere su im, po mom sudu, zloćudne, ali nemaju kapacitet. Oni su naprosto nesposobni,” procijenio je Puhovski s dozom mržnje u glasu.
Koliki je osjećaj mržnje prema Ivanu Penavi pokazali su i analitičar i voditelj komentirajući posprdno kako je predsjednik Domovinskog pokreta na kiši samo u košulji, bez sakoa koji očito obojica, kao dobri poznavatelji mode, smatraju neophodnim u ovakvim situacijama. Puhovski je pokušavao biti duhovit komentirajući Penavinu bijelu košulju kao znak predaje.
Tko je Žarko Puhovski?
Sve to što je izgovorio i što misli Žarko Puhovski bilo bi benigno da se iza, u njegovoj biografiji ne kriju informacije koje tog pripradnika hrvatskog naroda, po majci židovskog podrijetla, svrstavaju u izdajnike vlastitog naroda. Naime, Žarko Puhovski je za vrijeme Hrvatskog proljeća spadao u frakciju ondašnjih studenata koja se protivila reformskoj struji i branila jugoslavenski unitarizam. Nakon sloma Hrvatskog proljeća bio je svjedok optužbe na montiranom procesu protiv reformistički orijentiranih studenata Zagrebačkog sveučilišta među kojima su bili Ivan Zvonimir Čičak i Dražen Budiša.
Jedan je od osnivača i članova Udruženja za jugoslavensku demokratsku inicijativu (UJDI), ekstremno lijeve političke stranke koja je htjela očuvati SFR Jugoslaviju od raspada unutarnjom reformom. U svojoj knjizi Socijalistička konstrukcija zbilje, relativizira pravo republika SFR Jugoslavije na otcjepljenje i neovisnost.
Tijekom raspada Jugoslavije, zagovarao je tezu o dogovorenoj podjeli Bosne i Hercegovine između Hrvatske i Srbije koja u sebi uključuje etničko čišćenje Bošnjaka iz pripojenih područja s prešutnim pristankom međunarodne zajednice. Tvrdi da je jedan od ciljeva vojne operacije Oluja bilo etničko čišćenje hrvatskih Srba dogovoreno između Tuđmana i Miloševića. Bio je svjedok tužiteljstva Haškog tribunala u sudskom procesu protiv generala Ante Gotovine, generala Mladena Markača i generala Ivana Čermaka u kojem je htio tu svoju tezu o Oluji dokazati. Njegova knjiga “Vojna operacija Oluja i poslije” koja govori o broju žrtava počinjenih u operaciji Oluja odbačena je od strane raspravnog vijeća jer je utvrđeno da se na popisu nalaze i osobe koje su žive, koje su umrle u bolnicama i slično.
Negira da su komunisti ikada počinili genocid. Izjavio je da je u ime kršćanstva ubijeno najviše ljudi u zabilježenoj povijesti. Na okruglom stolu u srpnju 2012. izjavio je: da je na Bleiburgu počinjen zločin te da bi, po njegovu mišljenju, na taj dan trebalo dopustiti ustaške odore jer su ustaše na Bleiburgu bili žrtva. Smatra da se komunističku crvenu zvijezdu ne smije zakonski zabraniti jer je donijela napredak i dobre ideje.
Očito je to da Žarka Puhovskog u analizi događaja u hrvatskom političkom životu vodi mržnja rođena u Drugom svjetskom ratu kada su njegov otac Božidar i stric Đuro Puhovski zbog pomaganja komunističko-partizanskom pokretu, bili zatočenici sabirnog logora Jasenovac. Obojica su kasnije amnestirani i pušteni. Božidar Puhovski pušten je 10. travnja 1944. godine, na treću obljetnicu uspostave Nezavisne Države Hrvatske, a Đuro Puhovski na Božić iste godine. (Izvor: Wikipedia)
Kakav cilj imaju mediji koji dovode analitičare koji mrze Hrvatsku
No, puno veći problem od analitičara poput Žarka Puhovskog je omogućavanje medijskog prostora, kao i razlozi za to. Naime, davanje prostora ljudima koji jasno pokazuju da mrze Hrvatsku i ljude koji vole svoju domovinu je sipanje otrova među ljude koji slušaju takve analize.
Hrvatska, nažalost, nije samo u fazi stagniranja, već propadanja, kao i u fazi gdje mali broj ljudi poznaje ili čak ima želju upoznati pravu povijest svog naroda. Hrvate se već dugo vremensko razdoblje obrazuje kroz povijest koja je ispisana nečijim interesima, a ne činjenicama i istinom. Sve to djeluje na svijest takozvanog običnog čovjeka koji dolazi u situaciju da više ne zna procijeniti istinu i laž, onoga tko želi dobro narodu i onoga tko želi taj isti narod ponovno uvesti u tvorevinu u kakvoj je patio do Domovinskog rata, vrhunca patnje. Narod, nažalost, nije naučio tražiti boljitak za svoju domovinu kako bi u njoj živio dobro te kako bi i svojoj djeci ostavio uređenu i sigurnu zemlju, poželjnu za život, a ne odlazak iz nje. Hrvati su postali ljudi zavedeni rečenicama ljudi koji su u duši ostali Jugoslaveni i koji tko zna iz kojih razloga dobivaju medijski prostor kako bi sijali mržnju prema Hrvatskoj, jedinoj domovini Hrvata, rođenoj u krvi.