U 105. godini umro je bivši Udbaš Josip Manolić, čovjek koji je prošao sve i sva – bio je čak i među osnivačima HDZ-a., ali najviše će ostati upamćen kao bivši KOS-ovac i Udbaš.
Da, dakako pamtit će ga se i kao prvog suradnika bivšeg žalosnog predsjednika RH Stjepana Mesića, s kojim je pokušao učiniti državni udar, i na nedemokratski način smijeniti prvog hrvatskog predsjednika i utemeljitelja RH dr. Franju Tuđmana.
To je čovjek koji se nije sramio svoje udbaške prošlosti. Mnoge nevine Hrvate zavio je u crno. Čak se i hvalio da je bio glavni kad su prevozili blaženog Alojzija Stepinca, zagrebačkog nadbiskupa i mučenika komunizma, iz Zagreba u lepoglavsku kaznionicu.
Bio je na strani onih koji su smatrali da je trebalo proganjati i ubijati ljude na Blaiburgu i Križnim putovima. Ništa mu nije bilo sveto!
Neki se i dalje pitaju: kako je takav čovjek godinama mogao biti u visokoj hrvatskoj državnoj politici?
Vrlo jednostavno. Baš kao i drugi bivši Kos-ovci ili Udbaši, koji su početkom devedesetih godina prošlog stoljeća preokrenuli kapute, odnosno kapu s „tri roga“ zamijenili onom s hrvatskim grbom!
Naime, Manolić se neprestano hvalio kako posjeduje na tisuće dokumenata iz vremena Udbe, pa je ne mali broj ljudi i na ovakav način držao za onu stvar!
Protiv njega pojedini istinski Hrvati podnijeli su i niz kaznenih prijava, poglavito kad je izgubio imunitet. Najčešće ga je branio Anto Nobilo.Ne sjećamo se da je neke sudske sporove izgubio, a najveći broj završio je tako da je sam sebe proglasio da ne vidi i – ne čuje!
Kada je umro Krleža, Igor Mandić je od radosti „otvorio šampanjac“!
Navodno su to učinili i neki kada su čuli da je preminuo i „Naš Joža“.
