Za Dragana Primorca bi bilo bolje da je Zoran Milanović pobijedio u prvom krugu, manje bi prljavština izašlo, šteta za HDZ bila bi manja, a novac koji će se potrošiti mogao bi se donirati u zdravstvo, umirovljenicima ili beskućnicima.
Sasvim je jasno da Andrej Plenković nije htio predsjednika iz redova HDZ-a, no Primorac više nije HDZ-ovac, ali je i odmah na početku bilo jasno da bi mogao izgubiti utrku uz veliki poraz. Hoće li taj nezapamćeni poraz HDZ-ovog kandidata kojega je osobno izabrao Andrej Plenković, stvoriti predsjedniku ove stranke probleme, vidjet će se već danas nakon sastanka predsjedništva. No,nije za očekivati da će članovi predsjedništva imati hrabrosti kritizirati svog šefa. A, Plenković se mudro, odmah sinoć, ogradio od Primorca, rekavši kako se nitko drugi nije htio kandidirati. Hoće li Primorca HDZ podržati u drugom krugu, ostaje za vidjeti, nakon što su se sinoć HDZ-ovci jasno odmicali od kandidata iza kojeg je njihov šef stao.
Zašto birači vjeruju Zoranu Milanoviću?
Odgovor jedne jučer anketirane žene daje odgovor na ovo pitanje – “jedan čovjek ne smije imati sve u svojim rukama”. Zoran Milanović garancija je onima koji su jučer zaokružili njegovo ime, da Andrej Plenković neće moći raditi sve što hoće. No, Milanović je zanimljiv predsjednik i predsjednički kandidat – verbalno jači od Plenkovića, što je koristio cijeli svoj predsjednički mandat, no isto tako se nije micao dalje od BiH, pa tako nije ojačao odnose Hrvatske s drugim državama što mu je bio zadatak. Ono čime se Milanović uglavnom bavio su primanja raznih vatrogasnih društava, KUD-ova, seoskim zabavama i čekao ljeto da se može vozati helikopterom.
Hrvatska vođena dvojcem Zoran Milanović – Andrej Plenković ima rupa kao sir. Za razliku od njih dvojice, narod muči demencija, a ponekog i Alzheimer, pa se više nitko ne sjeća branitelja u Markovoj crkvi na koje je upravo Zoran Milanović poslao specijalce da ih izvuče iz crkve i uhiti. Možda bi se trebali povremeno prisjetiti markantnog svećenika s bradom, patera Ike Mandurića, koji je stao ispred Milanovićevih specijalaca i svojih tijelom zabranio ulaz na sveto mjesto.
Teza kako je Zoran Milanović garancija da Andrej Plenković neće raditi što god hoće, u najmanju ruku ne drži vodu, a i štetna je za Hrvatsku, pogotovu zato što je bilo još kandidata koji su bili garancija mijenjanja Hrvatske i davanja optimizma narodu.
Narod bez pastira
Kao što ovce bez pastira odlutaju i pojede ih vuk, tako i narod bez pravog vođe zaluta u stranačke smicalice, uhljebljivanje i lutanje.
Marija Selak Raspudić bila je jedna od kvalitetnih kandidata, no očito je narod bio mišljenja kako se žena ne može kvalitetno suprotstaviti premijeru Andreju Plenkoviću. Pitanje je – ako je narod na parlamentarnim izborima, glasao za onoga kome vjeruje, zašto se tako boji Plenkovićevih odluka i korupcije njegovih ministara? Pa, glasao je za njega i njih!
Selak Raspudić je postigla dobar rezultat s obzirom na to da je u kampanju išla bez stranke iza leđa i bez dovoljno sredstava.
Tu je bio i Tomislav Jonjić koji je, na kraju, ipak bio iznenađenje. Naime, Jonjić je i na samom kraju kampanje i jučerašnjeg glasovanja, mnogima ostao nepoznat, a opet je postigao solidan rezultat. Jonjić je krivnju za to prebacio na medije koji ga nisu pratili, nesvjestan toga da u kampanju ovog tipa ne ideš bez PR savjetnika i novca s kojim ćeš platiti intervjue u medijima. Naime, Jonjić je svoju kampanju više vodio kao odvjetnik, nego kao političar kojem je poznato da mediji od nečega moraju živjeti, a upravo kampanje su im prilika za zaradu. Također, nije shvatio ono što PR-ovac uči na prvom satu – s medijima uvijek treba biti u dobrim odnosima. Drugim riječima, Jonjiću je nedostajalo plaćenih intervjua, medijska video priča koja je trebala upoznati potencijalne birače s njegovim životom, stavovima, podrijetlom…
Jonjić je pogriješio i tijekom obilaska Hrvatske, pa je tako primjerice došao u Split, ali je zaboravio obližnja Kaštela, Trogir Omiš… U tako kratko vrijeme ne možeš obići Hrvatsku, ali možeš uložiti puno više u društvene mreže koje će te odvesti i u najmanje selo i u najveći grad.
Prvi mačići se, kažu tako, u vodu bacaju, pa Jonjić treba samo iskoristiti jučerašnji rezultat i osnovati kvalitetnu domoljubnu stranku i raditi do sljedećih parlamentarnih izbora.
Ostali kandidati dobili su ono po što su došli – povećanje vidljivosti stranke i pripremu za lokalne izbore.
Tako je Branka Lozo u vrlo kratkom roku uspjela stranku DOMiNO (Dom i nacionalno okupljanje) pozicionirati kao relevantnu stranku koja ima jasne ideje i programe.
Što se tiče Mira Bulja, on je odradio svoj zadatak, no koliko je naštetio sebi, tek će se vidjeti.
