Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, prosječan stanovnik u kućnoj ljekarni ima lijekova u vrijednosti od 400 eura. Većinu tih lijekova čine razne tablete, sirupi i kreme, često bez obzira na rok trajanja. No, s njihovim korištenjem treba biti oprezan jer neki lijekovi nakon isteka roka mogu postati toksični.
Datum valjanosti lijeka služi kao smjernica koliko dugo lijek ostaje djelotvoran i ima svojstva za koja proizvođač jamči. Mnogi proizvodi, poput dodataka prehrani i vitaminskih dodataka, zadržavaju svoje prehrambene vrijednosti i nekoliko godina nakon isteka roka. Međutim, kod lijekova situacija je složenija. Neki lijekovi mogu zadržati svoju djelotvornost nakon isteka roka trajanja, dok drugi mogu postati toksični.
“Rok koji je označen treba poštivati. To ne znači da će se lijek sutradan mikrobiološki pokvariti, ali poslije propisanog roka ne može se jamčiti da lijek vrijedi, odnosno da odrađuje ono za što je namijenjen,” objašnjavaju u osječkoj ljekarni. Lijekovi se označuju oznakom “vrijedi do” jer se na njima provode ispitivanja stabilnosti i valjanosti, temeljem aktivnosti djelatne komponente.
Za razliku od lijekova, koji se uglavnom temelje na jednom ili dva aktivna sastojka, mnogi dodaci prehrani sadrže više sastojaka. U multivitaminskim i mineralnim proizvodima, neki vitamini su stabilniji od drugih, pa se stopa gubitka aktivnosti razlikuje. Oblik vitamina također može utjecati na njegovu stabilnost. U Europskoj uniji postoji više od 40 oblika vitamina dopuštenih za uporabu u dodacima prehrani, svaki s različitim profilom stabilnosti. Stoga je važno minimizirati čimbenike poput temperature, UV zraka i kisika koji mogu utjecati na stabilnost lijekova i dodataka prehrani te se pridržavati uputa o načinu upotrebe.
Lijekovi se mogu čuvati na temperaturi od 2 do 8 stupnjeva, na 15 stupnjeva Celzijeva ili na sobnoj temperaturi, te na suhom i tamnom mjestu, uglavnom prema uputama koje se nalaze na pakovanju.
Suhi oralni oblici, poput tableta i kapsula, traju duže nego otopine, osobito one koje se izrađuju u ljekarni. “Praškovi i sirupi koje otapamo u ljekarni, poput antibiotika, vrijede vrlo kratko, uglavnom od tjedan do deset dana,” kažu u ljekarni.
Slično je i s dodacima prehrani i vitaminima, za koje nisu tako rigorozni kriteriji određivanja valjanosti kao kod lijekova, ali se rokovi trajanja ipak trebaju poštivati.
Prema dostupnim podacima u hrvatskom zdravstvenom sustavu na lijekove se dnevno potroši 670 tisuža eura, što godišnje iznosi nešto manje od dvije milijarde. Veliki dio lijekova kojima je prošao rok trajanja završava u komunalnom otpadu ili kanalizaciji. Mnogi građani još uvijek ne znaju da lijekovi pripadaju opasnom farmaceutskom otpadu koji sadrži štetne kemijske elemente opasne za okoliš, ljude i životinje. Bacanjem lijekova u kontejnere i kanalizaciju, oni dospijevaju na odlagališta otpada i nazad u prirodu i pitku vodu.
“Europske pitke vode sve su više zagađene farmaceutskim otpadom i drugim mikro zagađivačima koji mogu biti štetni za zdravlje i okoliš,” upozoravaju stručnjaci.
Farmaceutski otpad ubraja se u opasni medicinski otpad, a ljekarne su ga dužne preuzimati od građana neovisno o njegovu podrijetlu te pohranjivati u posebne, za to predviđene spremnike. Iznenađuje podatak da je čak 40 posto lijekova neiskorišteno. Često se događa da pacijent kojemu je propisan antibiotik već nakon par dana prestane s njegovim uzimanjem jer se osjeća bolje, pa ostatak lijeka baci.
Veliku ulogu u smanjenju broja neiskorištenih lijekova, prema mišljenju stručnjaka, mogle bi imati ljekarne i farmaceuti. Jedan od prijedloga je da bi farmaceuti trebali provjeravati uzima li pacijent terapiju te je li ispravno primjenjuje. Na taj bi se način mogla ostvariti značajna ušteda u zdravstvu.
Uštede bi također bilo kada bi se lijekovi razbrojavali, kao što je to slučaj u nekim državama, gdje pacijent dobiva točnu dozu koja mu je potrebna. No, hrvatskim Zakonom o lijekovima mogu se propisivati samo originalna pakiranja lijekova, pa djelatnici u ljekarnama ne smiju vaditi lijek iz originalnog pakiranja.
