Liječnik za demenciju podijelio je kako mu je manje poznati simptom u pedesetima otkrio da će kasnije u životu razviti Alzheimerovu bolest.
Neurolog dr. David Gibbs, 74, proučavao je i liječio pacijente s tom bolešću više od 25 godina. Kada je u svojim pedesetima počeo gubiti osjet mirisa, to je za njega bilo upozorenje.
Iz vlastitog stručnog znanja, dr. Gibbs je znao da ‘gotovo sve osobe s Alzheimerovom bolešću imaju barem neki oblik oštećenja mirisa’, rekao je za DailyMail.com. No, dodao je kako ‘većina ljudi to ne primjećuje jer se gubitak mirisa događa postupno.’
Dr. Gibbsov njuh počeo je slabiti oko 55. godine, što on u šali smatra pozitivnim, jer kaže: “Ne zgražam se lako, ne smeta mi pokupiti pseći izmet ili obavljati druge neugodne poslove.”
Znao je da bi bilo prerano da liječnik službeno dijagnosticira demenciju (još nije imao nikakve druge simptome), pa je sam sebe uputio na genetski test koji bi mu dao bolji uvid u njegov rizik od Alzhemerove bolesti.
Rezultati su pokazali da ima dvije kopije gena koji gotovo sigurno znače da će razviti Alzheimerovu bolest. Bio je šokiran tim otkrićem, budući da su mu oba roditelja umrla sredinom života od raka, “ali gledajući unatrag generaciju ili dvije, očito je postojala i obiteljska povijest demencije.”
Devet godina nakon službene dijagnoze 2015., Dr. Gibbs je za DailyMail.com rekao kako je, provodeći niz promjena u načinu života, uspio usporiti napredovanje bolesti.
Usporavanje razvoja bolesti
Rođeni stanovnik Portlanda, Oregon, potiče sve koji imaju obiteljsku povijest Alzheimerove bolesti ili znaju da su u riziku od razvoja te bolesti da odmah počnu mijenjati svoj način života kako bi odgodili ili spriječili njezinu pojavu.
Naime, on svakodnevno hoda 10.000 koraka i čak je počeo prakticirati tai chi, jer istraživanja sugeriraju da drevna kineska borilačka vještina može pomoći u poboljšanju kognitivnih funkcija.
Višestruka istraživanja pokazala su da redovita tjelesna aktivnost može smanjiti rizik od razvoja Alzheimerove bolesti i do 50 posto. U tom kontekstu, dr. Gibbs kaže: “Što prije počnete, to bolje.”
Sljedeće na popisu, umirovljeni neurolog naglašava važnost prehrane, ističući da su “podaci koji podržavaju usvajanje prehrane temeljene na biljkama gotovo jednako važni kao i za tjelovježba.”
Njegova poruka onima u sličnoj situaciji jest da uvedu promjene u način života što je prije moguće, “po mogućnosti prije nego što počne kognitivno oštećenje.”
“Za one s obiteljskom poviješću Alzheimerove bolesti, te promjene mogu se uvesti čak i prije postavljanja dijagnoze,”dodaje dr. Gibbs.
On slijedi varijantu mediteranske prehrane koja stavlja veći naglasak na bobičasto voće i stroga ograničenja na mliječne proizvode. Dr. Gibbs kaže da je dokazano kako takva prehrana usporava napredovanje bolesti za 30 do 50 posto. Priznao je da mu je isprva bilo teško izbaciti sir, jer mu je to jedna od omiljenih namirnica, ali kada je otkrio da je netolerantan na laktozu, izbacivanje mliječnih proizvoda više nije bilo stvar izbora.
Još jedna stvar koje se dr. Gibbs odrekao je alkohol. Tradicionalno je svakodnevno pio čašu piva ili vina, ali istraživanja su pokazala da čak i skromne količine alkohola mogu ubrzati napredovanje Alzheimerove bolesti. Srećom, tržište bezalkoholnih pića značajno je naraslo i nudi veći izbor proizvoda, a dr. Gibbs kaže da ga je iznenadilo koliko dobar okus može imati bezalkoholno pivo.
San je još jedan čimbenik kojem dr. Gibbs pripisuje sposobnost da ostane što oštrijeg uma. “Gotovo uvijek” spava oko osam sati. Studije su pokazale povezanost između nedovoljnog sna i povećane vjerojatnosti razvoja demencije kasnije u životu, a sugerira se da je 7,5 sati sna optimalna količina za smanjenje tog rizika.
Iako je to sve teže kako njegova demencija napreduje, dr. Gibbs zagovara važnost “ostajanja društveno i intelektualno angažiranim”.Kako bi to održao, dogovara susrete s jednim ili dvoje prijatelja odjednom.
U međuvremenu, kako bi ostao mentalno aktivan, svaki dan tijekom ručka rješava križaljku i trudi se nastaviti čitati i pisati. Uz druženje, dr. Gibbs priznaje da su čitanje i matematika stvari s kojima se sada sve više muči.
Objašnjava: “Još uvijek mogu čitati, ali bolje mi ide s knjigama koje imaju samo nekoliko likova jer ih ne mogu sve zapamtiti. Moja supruga Lois sada se brine o svim financijama. Više nisam u stanju izbalansirati čekovnu knjižicu.”
Gledajući unaprijed, najveća nada dr. Gibbsa jest da može usporiti napredovanje Alzheimerove bolesti.
Osvrćući se unazad, prvi simptom Alzheimerove bolesti kod njega se pojavio 2006. godine, kada je imao 55 godina i shvatio da mu osjet mirisa nije oštar kao prije.
Tada je pretpostavio da je to posljedica starenja. No, unutar pet godina “više nije mogao osjetiti ništa”.
Dr. Gibbs kaže da nije bio “posebno zabrinut” sve do 2012. godine, kada je, radeći na genealogskim istraživanjima (njegova supruga Lois mislila je da bi DNK testiranje moglo pomoći u popunjavanju nekih nedostajućih grana njihovih obiteljskih stabala), otkrio da ima dvije kopije APOE-4 alela.
Ovo je varijanta gena APOE i najznačajniji je genetski faktor rizika za Alzheimerovu bolest – jedna kopija povećava rizik otprilike tri puta, dok dvije kopije povećavaju rizik čak 12 puta.
Prije ovoga, dr. Gibbs je rekao da Alzheimer nije bio na njegovom radaru.
Bio je “zapanjen” ovom viješću. Tek 2015. godine dr. Gibbsu je službeno dijagnosticiran Alzheimer.
Zaključuje: “Moja je želja provesti vrijeme s obitelji i prijateljima, nastaviti zagovarati rano upravljanje bolešću i umrijeti od nečeg drugog prije nego što dosegnem završne stadije demencije. Kao neurolog, mogu vidjeti da moja bolest napreduje vrlo sporo, vjerojatno zbog promjena u načinu života koje sam uveo, i to me jako ohrabruje. Moja supruga Lois bila je anđeo. Omogućava mi da nastavim živjeti kod kuće u doglednoj budućnosti.”
Dr. Gibbs vodi blog koji detaljno opisuje njegovu borbu s bolešću, nazvan Tattoo On My Brain, što je ujedno i naziv njegove prve knjige i popratnog dokumentarca.
Njegova najnovija knjiga, Dispatches from the Land of Alzheimer’s, donosi ažurirani pregled nedavnih pomaka i prepreka u istraživanju Alzheimerove bolesti.
Dr. Gibbs kaže da je najveći nedostatak što “hrana uglavnom ima isti okus – ne loš, ali ne baš zanimljiv.” Dodaje: “Jako mi nedostaje miris slanine koja se prži na tavi.“
Postoje i neke opasnosti povezane s gubitkom njuha, poput nemogućnosti da osjeti curenje plina ili dim od požara u kući.
Međutim, s druge strane, dr. Gibbs navodi nekoliko značajnih prednosti. Objašnjava: “Ne trošim novac na skupo vino. Ne mogu osjetiti miris tvorova. I ne gadi mi se čišćenje psećeg izmeta ili mijenjanje pelena. S vremenom, kada je moj njuh potpuno nestao, počeo sam primjećivati nešto drugo. Više se ne zgražam. U početku sam mislio da je to samo zato što više ne mogu osjetiti miris odvratnih stvari, ali čini se da je to nešto složenije. Primjećujem da sam postao tolerantnija osoba. Sklon sam razgovarati s beskućnicima, nešto što, na svoju sramotu, prije nisam bio spreman učiniti.”
Devet godina nakon dijagnoze, dr. Gibbs za DailyMail.com kaže da je uvođenjem niza promjena u načinu života uspio usporiti napredovanje Alzheimerove bolesti.
Što je demencija
Demencija je krovni pojam koji se koristi za opisivanje niza progresivnih neuroloških poremećaja (onih koji utječu na mozak) i koji utječu na pamćenje, razmišljanje i ponašanje.
Postoji mnogo vrsta demencije, od kojih je Alzheimerova bolest najčešća. Neki ljudi mogu imati kombinaciju različitih vrsta demencije. Bez obzira na dijagnozu, svaka osoba doživljava demenciju na jedinstven način.
Demencija je globalni problem, ali se najčešće javlja u bogatijim zemljama, gdje ljudi imaju veću vjerojatnost doživjeti duboku starost.
Koliko ljudi je pogođeno Alzhemerovom bolešću?
Prema podacima Alzheimerove udruge, u Ujedinjenom Kraljevstvu danas živi više od 900.000 osoba s demencijom. Očekuje se da će taj broj porasti na 1,6 milijuna do 2040. godine.
Alzheimerova bolest najčešća je vrsta demencije, koja pogađa između 50 i 75 posto dijagnosticiranih slučajeva.
U SAD-u se procjenjuje da 5,5 milijuna ljudi boluje od Alzheimerove bolesti. Očekuje se sličan postotni porast u narednim godinama.
Kako starost osobe raste, tako raste i rizik od razvoja demencije.
Iako se stope dijagnoze poboljšavaju, smatra se da mnogi ljudi s demencijom još uvijek nisu dijagnosticirani.
Postoji li lijek?
Trenutno ne postoji lijek za demenciju. Međutim, novi lijekovi mogu usporiti njezino napredovanje, a što se ranije prepozna, to su tretmani učinkovitiji. / Izvor: Alzheimerova udruga
