19. listopada 1991. srbočetnike skupine su natjerale skupinu od 52 Hrvata u minsko polje da “beru gožđe”. Morali su se primiti za ruke, raširiti i proći kroz minsko polje. Eksplozija jedne mine pokrenula je cijelu seriju eksplozija u kojoj je poginula 21 osoba, a 13 ih je bilo ranjeno.
Ratni zločin u Lovasu počinile snage JNA i srpskih paravojnih postrojbi sastavljenih od domaćih Srba i Srba iz Srbije između 10. i 18 listopada 1991. godine, u vrijeme velikosrpske agresije na na Hrvatsku. Napad na ovo selo bio je dio akcije kojim se “čistio” teritorij za napredovanje velikosrpskih postrojbi u okolici grada Vukovara. U napadu na Lovas sudjelovali su četničke postrojbe “Dušan silni” i “Beli orlovi”.
JNA je prvi put napala Lovas 30. rujna te potom dva dana kasnije, kada je oštećen silos i katolička crkva. Povod za napad na Lovas bila je dezinformacija da je Lovasu između 300 i 400 pripadnika hrvatskog Zbora narodne garde.
Već 10. listopada JNA je napala s juga a srpska paravojska sa sjevera, te zauzeli selo. Prema izvještajima, prve žrtve bile su: Antun Sabljak, koji je ubijen u svojem automobilu u predgrađu sela, Danijel Badnjak i njegova supruga Cecilija, Vida Krizmanović, umirovljenik Antun Jovanović i njegova supruga Anka.
Ivan Ostrun odveden je u kafić i strijeljan. Drugi su izvučeni iz podruma, gdje su se skrivali, i smaknuti. 10. listopada 1991. ubijena su 23 stanovnika Lovasa Hrvata.
Za vrijeme okupacije Lovasa Hrvati koji su ostalu u ovom selu,morali su nositi bijele vrpce na ruci, a na hrvatskim kućama morale su stajati bijele plahte.
No, srpska paravojska je već 17. listopada ponovno napala selo. Među mještanima koji su taj dan ubijeni, bili su Jozefina Pavošević i njena 18-godišnja kći Marijana te svekrva Slavica. Josip Rendulić, 75-godišnjak, je pretučen te potom strijeljan.Svi muškarci u dobi od 18 do 55 godina, njih 70-ak, pozvani su na sastanak gdje su im dodijeljene zadaće za prisilni rad. Ostali su sjediti cijelu noć u radionici, a ujutro, 18. listopada, među njima je izabrano 15-ak muškaraca koje je srpska paravojska pretukla i zaklala noževima.
Ostalih 50-ak muškaraca je odvedeno u divljinu gdje im je rečeno da će otići u berbu grožđa. Paravojska je putem ubila dvojicu – Stjepana Luketića i Boška Bodjanaca.
Srpske četničke postrojbe natjerale su skupinu od 50-ak Hrvata da “očiste” minsko polje. Natjerali su ih da se drže za ruke i hodaju ravno po polju. Tek tada nesretni Hrvati iz Lovasa shvatili su da su im ispod nogu nagazne mine. Ivan Mujić, jedan od preživjelih, je ovako opisao situaciju: “Nismo znali gdje idemo i na što nas tjeraju. Kada smo došli na minsko polje natjerali su nas da se primimo za ruke, raširimo i da pješice krenemo kroz polje. Ubrzo smo naletjeli na mine. Znali smo da smo osuđeni na smrt”.
Kada je jedna mina pokrenula cijelu seriju eksplozija, vojnici su istodobno otvorili vatru na skupinu. Pri toj akciji je 21 osoba ubijena, a 14 je ozlijeđenih. Leševi su ostali ležati na polju sve do sljedećeg dana, kada su zakopani u masovnu grobnicu.
Treba svakako napomenuti da se jedan časnik JNA dovezao vozilom do lokacije te zaustavio tu akciju, psujući srpsku paravojsku. Time je spašeno 30-ak života. Na naredbu časnika, 11 ranjenih je odvezeno do Šida na zdravstveni pregled, no osoblje je bilo odbojno i dalo im je samo nužnu njegu.
18. listopada u samom Lovasu četničke postrojbe ubile su još 19 Hrvata.
Srpske postrojbe su u Lovasu u potpunosti uništile 260 kuća. Najviše štete je napravljeno prigodom granatiranja sela prije njegova zauzeća. Prema procjenama, u Lovasu je ubijeno između 70 i 85 mještana Hrvata.
Srpske postrojbe su jednu kuću u selu preuredili kao provizorni zatvor. U toj kući se odvodilo nesrbe, koje se mučilo noževima, elektrošokovima i batinanjem.
20. listopada većina srpske paravojske je napustila Lovas te ih je zamijenila JNA, čime je “život stanovnika postao podnošljiviji”. Međutm, paravojska se vratila pred Božić 1991. godine te tukla i mučila mještane. Kao posljedicu toga, preostali Hrvati su 24. prosinca iz straha napustili Lovas. Vratili su se tek nakon mirne reintegraije hrvatskog Podunavlja 1998. godine.
U listopadu 1991. godine četčničke postrojbe su ubile:
- Ubijeni prigodom napada na Lovas: Mirko Grgić, Mato Adamović, Danijel Badanjak, Cecilija Badanjak, Antun Jovanović, Anka Jovanović, Katarina Pavličević, Juraj Poljak, Josip Kraljević, Alojzije Polić, Mato Keser, Josip Poljak, Ivan Ostrun, Drago Pejić, Mijo Božić, Tomo Sabljak, Vida Krizmanić, Stipo Mađarević, Pavo Đaković, Stipo Pejić i Željko Antolović
- Ubijeni na raznim lokacijama u selu: Darko Pavlić, Željko Pavlić, Anton Luketić, Đuka Luketić, Petar Luketić, Alojz Krizmanić, Đuro Krizmanić, Andrija Devčić, Stipo Dolački, Marko Damjanović, Franjo Pandža, Ivan Vidić, Stjepan Luketić, Slavica Pavošević, Jozefina Pavošević, Marija Pavošević, Ana Lemunović, Josip Rendulić, Božo Vidić, Marin Balić, Katarina Balić, Rudolf Jonak, Marija Fišer, Zoran Krizmanić, Josip Jovanović, Zvonimir Martinović i Petar Rendulić
- Ubijen na putu do minskog polja: Boško Brođanac
- Smrtno stradali u minskom polju: Marijan Marković, Tomislav Sabljak, Darko Solaković, Ivan Palijan, Zlatko Panjik, Slavko Kuzmić, Ivan Sabljak, Mijo Šalaj, Ivan Kraljević, Petar Badanjak, Zlatko Božić, Antun Panjik, Marko Vidić, Luka Balić, Marko Sabljak, Mato Hodak, Nikola Badanjak, Ivan Conjar, Slavko Štrangarević i Josip Turkalj
