Jugoslavenska armija je krajem ljeta 1991. konačno odbacila lažnu masku neutralnosti i počela sve otvorenije podupirati srpske pobunjenike i na kraju je zajedno s njima krenula u otvorenu agresiju na Republiku Hrvatsku.
Na njihovu udaru našla su se mjesta i gradovi diljem Hrvatske, a gotovo svakodnevno otvarala su se nova krizna žarišta i bojišnice. U takvim je dramatičnim okolnostima tadašnji je predsjednik Predsjedništva Jugoslavije Stipe Mesić zapovjedio Saveznom sekretarijatu za narodnu obranu na čelu s Veljkom Kadijevićem, da sve vojne postrojbe povuče u vojarne u roku od 48 sati.
Vojni vrh je odbio poslušati tu zapovijet te je predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman 12. rujna donio odluku da se blokiraju i zauzmu vojarne i skladišta JNA u Republici Hrvatskoj.
Dva dana poslije hrvatske vlasti pozvale su vojnike, oficire i civilne osobe u JNA da napuste vojsku koja je počela agresiju na Hrvatsku. Za to su vrijeme već sve vojarne diljem Hrvatske bile blokirane, prekinuta im je opskrba vodom, strujom i plinom, isključene su telefonske linije i prekinuta dostava hrane. JNA nije imala druge, već u sljedećih šest dana predati 36 vojarni i skladišta i 26 drugih vojnih objekata. Oni objekti koje JNA nije predala, bili su osvojeni.
No, JNA nije mogla oprostiti Hrvatima, te su nakon pada vojarni neka skladišta oružja bombardirali jugozrakoplovima, Na sreću, hrvatske postrojbe su već uz pomoć lokalnog stanovništva brzo izvukle najvrjedniju opremu i oružje. Ipak, Hrvatska se vojska domogla većih količina borbene tehnike i streljiva tek nakon oružanih akcija u kojima su zauzete velike vojarne i skladišta u Varaždinu, Bjelovaru i Pločama. Neke vojarne evakuirane su tek nakon dugih pregovora, a neke pak tek nakon sklapanja Sarajevskog primirja, tijekom 1992. godine.
Odlukom predsjednika Tuđmana 14. rujna 1991. admiral Sveto Letica imenovan je zapovjednikom Hrvatske ratne mornarice, čime je i službeno počelo ustrojavanje njezinih postrojbi. Prvi brod u floti bio je desantno-jurišni brod 103, koji je otet sljedećega dana na remontu u Veloj Luci. U šibenskoj vojarni Kuline zarobljeno ih je 15, dok su radnici Mornaričkog tehničkog Remontnog zavoda Velimir Škorpik preuzeli Zavod zajedno s još 19 ratnih brodova i plovila.
Zarobljena 34 ratna broda u Šibeniku činila su približno četvrtinu cjelokupne flote Jugomornarice. Ubrzo su ti brodovi zajedno s posadama obalnih bitnica i diverzantima te civilnim brodovima i gliserima probili pomorsku blokadu i otjerali agresora s najvećeg dijela hrvatskog Jadrana.
