Druga nedjelja u svibnju svake godine, pa tako i ove, bila je i bit će tradicionalno posvećena majkama te se stoga ovaj dan s pravom naziva i Majčin dan.
Slavi se u više od pedesetak država, a Anna Jarvis početkom 20. stoljeća, prva je uspjela inaugurirati Spomendan svih majki u Graftonu, malom gradu u Zapadnoj Virginiji. Taj dan trebao je ljude podsjetiti na njezinu majku Ann Reeves Jarvis koja se, zajedno sa svojom djecom, borila za emancipaciju žena, a umrla je drugu nedjelju u svibnju.
Za obnovu proslave Majčinog dana u novijoj hrvatskoj povijesti najzaslužnija je Družba hrvatskoga zmaja, koja je odlučila ponovno uvesti proslavu Majčina dana, sjećajući se svih majki koje su u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu dale svoje živote za slobodu Hrvatske i podnijele najveći teret: žrtvujući na oltaru Domovine svoje sinove i kćeri, poput pok. Kate Šoljić iz Vukovara ili Eve Šegarić iz Škabrnje, ali i mnogih drugih majki kojima ne znamo ni ime.
Međutim, iako je ovo jedan od najvažnijih dana u hrvatskoj državi on nažalost i dalje nije na popisu blagdana, čak ni Spomendana, pa je vrijeme da se ta nepravda ispravi.
Djeca u školi trebala bi imati barem jedan školski sat posvećen majkama.
Žalosno je i jadno što u Hrvatskoj nema ni jednog spomenika na nacionalnoj razini posvećenog ovim velikim ženama. Nema ni muzeja. U tome je lijepi primjer franjevački samostan u Humcu kod Ljubuškog (BiH) gdje se već godinama nalazi dobro posjećena galerija koja sadrži više od 400 umjetničkih djela na temu „Majka“.
Inače, o majkama, tim divnim i neponovljivim bićima, snimljeni su filmovi, napisani romani, pjesme, od kojih su mnoge i uglazbljene, ali i naslikana brojna umjetnička djela. Nema pisca koji nikada ništa nije napisao na tu temu.
Vjerujemo da će novi saziv Hrvatskog sabora prihvati prijedlog naše udruge, odnosno zamolbu da se Majčin dan što prije proglasi – Spomendanom u RH, a slavio bi se svake druge nedjelje u svibnju!
Hrvatske majke su to zaslužile. Ali…živi bili pa vidjeli!
