Hrvatska je bila slobodna kada su je Hrvatski branitelji oslobodili od srpskog agresora. Danas, 30-tak godina poslije pitamo se “što je to sloboda”.
Najljepši dio slobode ostao mi je utkan u srce – doček Nove godine u nezavisnoj i priznatoj domovini na Trgu Josipa Jelačića. U ponoć je svirao valcer i cijeli Trg je plesao. Muškarci su nas žene predavali jedan drugom u ruke i u ritmu valcera pokazali smo jedinstvenost koja je konačno vladala Hrvatskom. Simbolično jedinstveni i zaista jedinstveni u svakom kutku lijepe naše bili smo u vrijeme dok je na čelu države bio dr. Franjo Tuđman.
Bilo je propusta koje je napravavio, ali zauvijek je ostao prvi hrvatski predsjednik, onaj koji nam je dao toliko žuđenu slobodu. No, iako je bilo puno onih koji su doista bili spremni dati sve za svoju domovinu i dokazali da su spremni za nju teško robijati, ali i da im smrt za Hrvatsku nije bila teška, ne treba zaboraviti da je bilo i onih Hrvata koji su se jasno deklarirali Jugoslavenima iako to nikada nije bila nacija.
Činilo se da su teška vremena totalitarizma iza nas, a vrijeme pred nama stidljivo je najavljivalo prosperitet države, porast demografije i konačno Hrvate koji vladaju svojom državom. A, onda je došao karizmatični i zgodni Ivo Sanader, koji je državnu blagajnu shvatio kao svoju, a oko sebe okupio one kojima je takav pogled na mogućnosti iskorištavanja položaja, potpuno odgovarao. Krenula je korupcija, koja je zapravo trajala od početka rata, no tada se nije zvala korupcija, već ratno profiterstvo.
Tuđman je donio niz dobrih odluka u ratu, no mir mu je očito predstavljao problem, pa je preskočio suđenja za ratno profiterstvo, a o lustraciji koju su napravile sve države koje su izašle iz komunizma, nije niti razmišljao. Poveo se drugom logikom – pomirenjem. Upravo stoga djelatnici obavještajnih službi promijenili su boju kravate i podrazumijevalo se kako će sada, preko noći, biti lojalni državi koju su kontrolirali i čije su građane strogo pratili. Kao u filmu čiji je scenarij pisao nedorasli tinejdžer.
Sanader je završio u zatvoru, a zašto nikoga nije povukao za sobom ostalo je veliko pitanje, jer i malom djetetu je bilo jasno da sam nije mogao “operarirati” u tako velikom pothvatu. Svi oni koji su mu pljeskali i gurali se u njegovu blizinu, odjednom su se okrenuli i ponovno zapljeskali novom vođi. Život ide dalje, ali ne za sve.
I tako je na političku scenu u velikom stilu ušao Tomislav Karamarko glasno najavljujući lustraciju. Konačno, uzdahnuli su oni čije je domoljublje ostalo neupitno i koji su patili pod čizmom onih koji su obukli drugu boju odijela, zataknuli za rever hrvatsku značku i ponovno odlučivali o svemu, pa i poziciji onih koje su kao komunisti ili čak UDBA-ši ili KOS-ovci trpali u zatvore gdje su prošli razne torture.
Hoćeš provesti lustraciju!? E, nećeš. I Karamarko je odletio brzinom dosadnog bumbara, a Andrej Plenković se ustoličio i najavio potpunu preobrazbu HDZ-a i Hrvatske. I uspio je. HDZ je učinio najkoruptivnijom strankom, a Hrvatsku doveo do pozicije gdje je skuplje jesti već obući se, gdje se djeca više ne rađaju, gdje starice sjede ispred kuće i čekaju hoće li prije smrti još ugledali mila lica svoje djece. Da, Plenković je zakonima pomogao poslodavcima da ne plaćaju radnike, da ih drže potplaćene, da ih maksimalno iskorištavaju i na kraju im otvorio kvote stranih radnika druge vjere, drugih navika i običaja. Tako je, primjerice, običajnim pravom mladi Afganistanac koji je ušao u vezu s Engleskinjom u Londonu, bacio joj solnu kiselinu u oči i lice. Žele li takvu radnu snagu Hrvati!? Ne. Hrvati žele da se oni koji su iselili zbog problema s poslodavcima, plaćama od kojih se ne može živjeti, s rasprodajom države, uništavanjem hrvatske povijesti i domoljublja…, vrate na svoja ognjišta.
“Hrvati se boje vladanja svojom zemljom! Oni se bave politikom radi biranja stranih gospodara, unija, ujedinjenja! Sebi ne vjerujemo, prema strancima smo lakovjerni. Ja vas molim da ne nanosimo zlo Hrvatskoj,” samo su neke od izjava velikana i barda hrvatske politike, pjesnika, književnika, filozofa, domoljuba, stradalnika i političara Vlade Gotovca. Čovjeka koji je bio jedan od začetnika ideje stvaranja hrvatske države, čovjeka koji je za nju robijao u bivšoj državi, za nju živio. I koji nije dočekao da njegova voljena zemlja bude pošteđena ”niskosti i mržnje”
Njegove poruke danas su aktualinije nego ikada: “Naša hrvatska prsa, kad se busamo, zvuče snažno, ali najčešće zato što su prazna. Bolje bi bilo da udarac bude manje zvučan, ali zato dubok i sadržajan. U životu nas uvijek vuče kočija s dva crna i dva bijela konja. Mjera je naše snage u tome koliko će nam uspjeti crne konje zauzdati, a bijele potaknuti”.
Kod nas su se oteli i crni i bijeli konji – korupcija se javno provodi, tzv. Duboka država konačno se otkrila, a jedino narod šuti i gleda svoje sitne interese.
Nezadovoljstvo se osjeti u zraku koji pomalo miriše na proljeće, značajnije od puno dosadašnjih. Pred nama su izbori, a pred narodom težak zadatak. Kao i svaki puta bit će onih koji će umjesto na glasanje otići na kavicu ili odgledati doma neki dobar film. Oni koje je HDZ uhljebio glasat će i ovaj puta za njih, a povest će i svoje bližnje. Uvjereni kako će izgubiti radno mjesto ako HDZ ode s vlasti, fotografirat će sve listiće na kojima će zaokružiti onako kako im je naređeno.
Ako HDZ dobije dovoljan broj glasova da uz koaliciju s Domovinskim pokretom složi Vladu, bit će to korak naprijed jer u toj vladi konačno neće biti SDSS-a. Konačno manjinci neće odlučivati o Hrvatskoj i Hrvatima, kako to ne rade ni u drugim državama. Korak je to prema napravijed, no ako na čelu i dalje ostane Andrej Plenković sa svojom svitom, dobro biti neće.
A, za Hrvate, posebice branitelje i njihove obitelji, kao ni za one koji domoljubno dišu, neće biti dobro ni ako se ujedini ljevica, što očito planira, i sruši HDZ donoseći još veći dah komunizma. Duboka država se autala i namjera je jasna. Hrvatski narod spasiti može samo duboka i brza preobrazba HDZ-a na čije čelo će doći netko poput Ivana Anušića, sadašnjeg potpredsjednika Vlade i ministra obrane, čovjeka koji je kao maloljetni branitelj branio Hrvatsku, voli je i preko Osječko-baranjske županije pokazao kako se brine za domovinu. Kao ministar branitelja pokazao je da ima dovoljno kapaciteta, a i znanja, da nije bahat, a ambicija mu je da Hrvatska bude poželjna za život svom narodu.
Za čišćenje HDZ-a treba puno snage, posebice jer Andrej Plenković boluje od autoriteta i ambicije. Jedini način da ga se Hrvatska riješi je da ga Ursula uzme za ruku i odvede na poželjan položaj u EU.
I hrvatski narod će se konačno morati pročistiti od želje za sitnim interesima ustupajući mjesto onim krupnim, krucijalnim. Bolje budućnosti države i naroda. Vrijeme je i da se HDZ-ove lokalne vlasti predvođeni šerifima (svaka čast iznimkama) zaista umirove i maknu. Nažalost, ne mogu napisati da se maknu mladim HDZ-ovcima, jer oni su toliko indoktrinirani u ovaj Plenkovićev korumpirani HDZ da ni s njima Hrvatska nema šansu. No, HDZ u svojim redovima još uvijek ima plemenite i dobre ljude, obrazovane i pametne za koje je vrijeme da izađu na svjetlo dana i pokažu jednu drugu stranu politike – uljuđenu i poštenu.
Vrijeme je i da se kazne svi oni koji su dizali ruke za zakone koji su se pokazali štetnim za Hrvatsku. I na kraju vrijeme je da se konačno provede lustracija, a što od nas traži i EU. Vrijeme je za novu i modernu Hrvatsku, domoljubnu i utkanu na bogatu i krvavu hrvatsku povijest. Na nama je samo da glasamo za one za koje znamo da su spremni mijenjati, slušati naš glas i služiti svom narodu.
Za one kojima bi Vlado Gotovac mogao slobodno reći: ”Čuvajte mi Hrvatsku od niskosti i mržnje”
