Bilo je tužno nedavno na Gradskom groblju sv. Marije Magdalene u Gospiću. Tamo je održan posljednji ispraćaj i pokop posmrtnih ostataka 253 žrtve Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja.
Potpredsjednik Vlade RH i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved tom je prigodom istaknuo kako su žrtve bile zakopane „pod cestu“ pored groblja te da su ubijane od 4. travnja do kasne jeseni 1945. Među pokojnicima se nalazilo 249 muškaraca i 4 žene.
Nije bilo njihovih imena, pokopani su kao – brojke.
Međutim, od nikoga nismo čuli – tko je pobio sve te ljude, tim prije što kažu da svaki zločin ima svoga zločinca!
Posmrtni ostaci nevinih ljudi bili su u sanducima, prekriveni hrvatskim zastavama, što bi trebalo i moralo značiti da je riječ o – Hrvatima.
Da je među njima bilo Srba, razni pupovci i od toga bi napravili „cirkus“ i, kao obično, bez suda i suđenja, za ovo veliko i teško zlo optužili Hrvate, kao što to redovno čine.
S obzirom da se sada radilo o Hrvatima –„nikome ništa“, to je prošlo kao voda ispod mosta.
A netko je po nečijoj zapovjedi pobio sve te ljude. Tko?
Najvjerojatnije su to uradili partizani i komunisti pod „dirigentskom palicom“ Tita, ali to kao da nikoga ne zanima, kao da je bilo normalno da se u II. svjetskom ratu, i nakon njega, tek samo tako ubijaju protivnici.
U povodu ovog ispraćaja i pokopa nisu se javili Pupovac, Goldstein, Pusić, Teršelič, Kraus, Jakovina, Klasić, Josipović, Markovina, Mesić, kao ni tzv. antifašisti, kao da je u ovom slučaju sve bilo jasno – pobjednici su mogli ubijati protivnike kako su htjeli i znali.
Zločinci ne odgovaraju za zločine
Kako ni više od 30 godina od stvaranja slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države nikada ni jedan bivši partizan ili komunista nije odgovarao za neki zločin, ta se „praksa“ nastavlja i dalje. Djeca tih zločinaca danas su manje-više na važnim mjestima, od medija, gospodarstva do politike.
A jesu li u vrijeme propale Jugoslavije djeca Titovih neprijatelja imala mjesta pod suncem?
Još čekamo na pokop stotine ljudi koje su Titovi „osloboditelji“ bacili u jamu Jazovka. I njih će pokopati kao brojeve, kao što su pokopali stradale u Maceljskoj šumi!
Dosad je diljem Hrvatske otkriveno oko 150 masovnih grobnica iz hrvatskog obrambenog Domovinskog rata. Zbog tih zločina, pretežno u odsustvu, osuđen je tek mali broj (ne)ljudi, gotovo nitko.
Tko je za to kriv?
Na raznim komemoracijama sve se manje govori o srpskom i inom agresoru.
Pored toga, na ulicama i trgovima, kada su neke obljetnice, sve se manje vijore hrvatske zastave…
Na rever kaputa još ni jedan tzv. lijevi, koji čeka „rijeke pravde“, nije stavio značku s hrvatskim grbom, kao što još ni jedan tzv. lijevi nije skladao ili otpjevao neki hrvatski, domoljubni hit!.
Je li to slučajno, ili…?
