Bitka se bila, a bila je ružna i tužna. Kampanja je ovaj puta pokazala u svoj punini ružnu stranu politike i političara, iako su pred nama jedni od najvažnijih parlamentarnih izbora. O njima ovisi budućnost Hrvatske, Hrvata, naše djece i unuka. Nažalost, programe uglavnom nismo čuli, za razliku od uvreda koje su pljuštale, a na kraju smo čuli i nevjerojatno mišljenje dosadašnjeg premijera o drugim strankama, Hrvatima, mladima, novinarima… Ostalo je jedino tajna što misli o sebi.
Mislim da svi pamtimo dan kada se Andrej Plenković, tada zastupnik u Europskom parlamentu, digao na Općem saboru HDZ-a i rekao: “Smatram da stranka ne može biti talac političke sudbine bilo kojeg svog člana“. Ticalo se to tadašnjeg predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka koji se maknuo, a njegovo mjesto zauzeo Andrej Plenković.
Odmah na početku obećao je promijeniti HDZ i Hrvatsku. I jeste. HDZ je danas stranka u kojoj nema ni tragova Tuđmanovog HDZ-a, iako se danas u borbi za treći mandat Plenković poziva upravo na prvog hrvatskog predsjednika. I Hrvatsku je Plenković uz pomoć svoje Vlade promijenio. Danas je Hrvatska zemlja premrežena korupcijom koja kreće od samih članova Vlade, a prisutna je u svim segmentima društva.
U Hrvatskoj danas nedostaje Hrvata, a na ulicama susrećemo nove strane radnike iz zemalja trećeg svijeta, od Indijaca, Filipinaca i Nepalaca koji slove za narod čiji je kvocijent inteligencije među najnižima u svijetu. Ne, Plenković u Hrvatsku nije doveo stručnjake iz Švicarske, Švedske ili Njemačke, u dućanima danas prodaju Nepalke, u pekarama poslužuju Filipinke, na gradilištima rade Nepalci i Indijci. Hrvata je sve manje, a razlog su odluke Plenkovića i njegove Vlade da podilazi poslodavcima koji nisu željeli hrvatskom radniku dati plaću od koje može uzdržavati obitelj, već stalno traže veće kvote za uvoznu radnu snagu kojom mogu manipulirati i plaćati je puno manje.
U Hrvatskoj se još uvijek osjete posljedice afričke svinjske kuge, a uvođenje eura mnoge je dovelo na sam rub siromaštva. Da, Hrvatska je danas drugačija zemlja od one koju su hrvatski branitelji izborili i zalili je svojom krvlju. Ni oni nisu više poštovani, a od vladavine Andreja Plenkovića najviše je profitirao SDSS i Milorad Pupovac.
Hrvati se više ne mogu pohvaliti ni kao katolička zemlja jer u njoj na molitelje nevjernici idu silom. Tata i mama postali su roditelj 1 i 2, sve više je onih koji mijenjaju spolove, a na ulici se mogu susresti i muškarci na sve četiri s lajnom za psa oko vrata u šetnji s djevojkom. Čudna je to Hrvatska i potpuno neželjena za većinu hrvatskog pučanstva.
No, Andrej Plenković se ne bi složio s ovim tvrdnjama jer prodajući maglu Hrvatima koje uglavnom prezire, a što je jasno pokazao u više navrata pa i na audio snimci koja je jučer izašla, stalno nabraja sve uspjehe Vlade – ceste, mostove, obnovu iza potresa koja traje godinama, rekordnu zaposlenost koja je logična nakon zapošljavanja hrvatskog stanovništva u drugim zemljama, prevladavanje teških izazova poput korone… Sve to uspio je jer, kako kaže, visoko kotira u Briselu, pa Hrvatskoj isplaćuju novac iz EU fondova.
Istina je da se novac povlači iz EU fondova, no Hrvatska osim mostova i modernih cesta treba i tvornice, hotele, jaku poljoprivredu – sve preduvjete za povratak iseljenih Hrvata.
Svi sve znamo i rogoborimo, žalimo se, kukamo, no kako stvari stoje u srijedu će ponovno najviše mandata u Hrvatskom saboru osvojiti HDZ na čelu s Andrejem Plenkovićem. A, onda će ponovno početi kuknjava na zidiću ispred dućana ili na terasi kafića o tome kako teško živimo i jedva spajamo kraj s krajem. Majke i očevi ispraćat će svoju djecu u Njemačku, Irsku ili Švedsku. Suze neće moći zaustaviti ni seljak kada mu oduzmu ono malo što ima jer se nije uskladio s EU propisima ili se pojavila neka nova izmišljena bolest.
Kako i zašto Hrvati ne iskoriste priliku na izborima pitanje je na koje odgovor ne bi pronašli ni najbolji psiholozi i psihijatri, možda tek stare narodne izreke poput one “kakva svinja takva mast, kakav narod takva vlast”. Hrvati su, zapravo, čudan narod. Neki bi rekli sadomazohisti, no zapravo dok velikim brojem vladaju osobni interesi, oni drugi HDZ percipiraju još uvijek kao domoljubnu Tuđmanovu stranku za koju glasa svaki domoljub.
I dok rijeke pravde prelaze u rijeku bez povratka, neki od nas sanjaju onu lijepu, domoljubnu Hrvatsku u kojoj je Hrvat svoj na svom, u kojoj se ljudi smiju od srca, a iz kuća čuje se pjesma. Hrvatsku kakvu su sanjali hrvatski branitelji dok su je branili i oslobađali.
