Grupa Bijelo dugme, predvođena Goranom Bregovićem, uskoro će ponovno krenuti na veliku, „regionalnu“ turneju, ovog puta u povodu 50. obljetnice njihova postojanja.
Najbolji pjevač ove grupe Željko Bebek ni ovog puta nije pristao na suradnju s Bregovićem, ali to ovog puno ne dira jer njemu uistinu može pjevati „tko hoće“.
Međutim, tijekom velikosrpske agresije, dok je Sarajevo gorjelo, Bregović je poput Šerbedžije otišao (pobjegao) u Beograd, a potom u – Pariz, iz kojeg je, kako je ovih dana izjavio u jednom intervjuu, „spašavao svoju obitelj“.
“Ja sam mojoj ženi slao poruke iz Pariza: „Izlazi, ovo izgleda opasno!¨“ Ona mi odgovara: „Nikad u Sarajevu nije bilo ovako zabavno, nikad se ovoliko nije veselilo“. To je bilo pred sam rat, a onda se samo zaustavilo i nije se moglo van. I sad treba organizirati nekako da moja žena i njena najbolja prijateljica Jadranka, izađu iz Sarajeva. To je Ilijada, Odiseja, to je situacija da je Homer uz gusle otpjeva,“ kazao je Goran te nadodao kako su u ovom ratu pucali jedni na druge, a da je on u tom trenutku imao „dramu u kući“, koju je, naravno, uspješno riješio.
Bez obzira što je rat proveo u Parizu, što je pobjegao kada je trebalo ostati, danas ističe kako razumije ljude koji su ostali.
„Tako kad netko opsuje Srbima mater u Sarajevu, ja ga razumijem, valjda je preživio četiri godine unutra, nema veze što misliš o politici, ovo ili ono, ali osobno je bilo teško. Ili ne znam, kad Srbin opsuje mater ovima, a Hrvat onima. Ja razumijem sve to jer svatko tko je u ratu proveo bilo koje vrijeme, u tom kazanu mora tako misliti, jer sam iz Pariza to teško doživljavao, a kamoli oni na terenu,“ izjavio je besramni Bregović.
Vjerojatno je i talentirani dramski umjetnik Rade Šerbedžija slično doživljavao velikosrpsku agresiju na Hrvatsku i BiH. On je sa svojom obitelji iz tog „kazana“, gdje su „pucali jedni na druge“ pobjegao još dalje, u – Ameriku. Kad se vratio nakon rata, u Hrvatskoj je dočekan „ovacijama“, čak su mu dali, kao nikome i dio najljepšeg Jadranskog otoka Brijuni, da tamo sa svojom obitelji uživa tijekom cijele godine, a preko ljeta da baš tamo njegova supruga i on izvode neke, pretežno „regionalne“ predstave, kako se ne bi zaboravila komunistička Jugoslavija. Čudi nas da zbog dezerterstva u BiH nisu na isti ili sličan način „nagradili“ i Gorana Bregovića, recimo da mu nisu na raspolaganje dali Jahorinu!
Sada će nam on i ono što je ostalo od Bijelog dugmeta priređivati velike koncerte na kojima će se najvjerojatnije vijoriti zastave propale države, a on će sa svojim „muškatirima“ na zadovoljstvo svojih brojnih obožavatelja i dalje izvoditi pjesme poput „Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo“ u kojoj se uz ostalo naglašava: „Padaj silo i nepravdo/Svanuo ti je sudnji dan/Bješte od nas noćne tmine/Svanuo je i naš dan./ Jugoslavijo na noge/Pjevaj nek te čuju/Ko ne sluša pjesmu/Slušat će oluju./
Sramno da sramnije ne može biti.
