Cvjetnicom ili Nedjeljom Muke Gospodnje započima prvi dan Velikog tjedna
Crkva se spominje Isusovog svečanog ulaska u Jeruzalem u dane prije Pashe, opisanog u sva četiri Evanđelja (Marko 11:1-11, Matej 21:1-11, Luka 19:28-44, i Ivan 12:12-19), ali i njegove muke koja je uslijedila nakon toga. Kada je Isus ulazio u Jeruzalem , narod ga je dočekao mašući palminim i maslinovim grančicama i rasprostirući svoje haljine, putem kojim je išao jašući na magarcu. U spomen na taj događaj koji je predstavljao uvod u dramatične događaje Velikog tjedna, na Cvjetnicu se prije jedne mise obavlja procesija s blagoslovljenim palminim i maslinovim grančicama ili, u krajevima gdje niti jedno nije dostupno, nekim drugim grančicama. Sama misa u hrvatskim je crkvama, kao i svim Katoličkim crkavama diljem svijeta, posvećena Isusovoj muci na kojoj se čita ili pjeva cijeli izvještaj o muci iz Evanđelja.
Poruka mira
Prema izvještaju iz Evanđelja, Isus je pred Pashu prekinuo duže izbivanje iz Jeruzalema uvjetovano neprijateljskim namjerama tamošnjih poglavara (Iv 11:46-57). Odabrao je ući u Jeruzalem jašući na magarcu koji, za razliku od konja, nije asociran ratovanjem, nego daje poruku mira i poniznosti, kako pripovijeda evađelist:
“A Isus nađe magarčića i sjede na nj kao što je pisano: Ne boj se, kćeri Sionska! Evo, kralj tvoj dolazi jašuć na mladetu magaričinu!” (Iv 12:14-15).
Tu se cilja na jedan od Starozavjetnih mesijanskih tekstova, onaj iz Knjige Zaharijijine: “Klikni iz sveg grla, Kćeri sionska! Viči od radosti, Kćeri jeruzalemska! Tvoj kralj se evo tebi vraća: pravičan je i pobjedonosan, ponizan jaše na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu. On će istrijebit’ kola iz Efrajima i konje iz Jeruzalema; on će istrijebit’ luk ubojni. On će navijestit’ mir narodima; vlast će mu se proširit’ od mora do mora i od Rijeke do rubova zemlje.” (Zah 9:9-10)
Okupljeni židovski puk – koji je doista iščekivao dolazak Mesije, te je bio spreman prepoznati simboliku – odgovara kao u Psalmu 118: “Blagoslovljen koji dolazi u imenu Jahvinu! Blagoslivljamo vas iz Doma Jahvina! Obasjao nas Bog Jahve! Složite povorku s grančicama u ruci sve do rogova žrtvenika.” (Ps 118:26-27)
Običaji
Običaj vjerničkih povorki s palminim grančicama nastao je u Jeruzalemu u IV. stoljeću, a u Rimu se prakticira od IX. stoljeća, odakle se raširio po cijeloj Crkvi.
Dan prije Cvjetnice žene beru ljubičice i ostavljaju ih preko noći u vodi, kako bi se ujutro, na Cvjetnu nedjelju u njemu umile.
Vjernici blagoslovljene grančice nose u svoje domove i stave za križ na zidu, a dio odnesu u staju i polja. Blagoslovljene se grančice ostavljaju u kući i nakon što se osuše kao znak i podsjetnik na vjernost Isusu do druge Cvjetnice.
U Dalmaciji, posebice u i oko Dubrovnika i Splita na posvetu se nose pome tj. ispletene palmine grančice.
Cvjetnicom počinje Veliki tjedan, spomen na posljednje dane Isusova života, njegovu muku i smrt. Posebno se slave Veliki četvrtak, Veliki petak i vazmeno ili uskrsno bdijenje.
Veliki tjedan završava Uskrsom. Uskrsnuće Isusovo u kršćanstvu je temeljna vjerska istina da je Bog – Otac svoga Sina Isusa Krista treći dan uskrisio od mrtvih, odnosno da je Isus umro i uskrsnuo.
Kršćani vjeruju u uskrsnuće od mrtvih i temelje ga na Isusovu uskrsnuću.
