Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović u zadnje se vrijeme svim silama želi što više približiti hrvatskim braniteljima, odnosno takozvanoj desnici. U tom smislu ima i dobrih poteza, ali…tko će mu vjerovati – je li to isti ili drugačiji čovjek od onog vremena kada je bio na čelu hrvatske Vlade!?
Dobro ga se sjećamo i kada je govorio da spomen-ploču HOS-a treba baciti u smeće te kada su mu u Okučanima, na obilježavanju Bljeska, javili da jedan ili dva hrvatska branitelja nose majice HOS-a, na što se pokupio i – otišao.
S druge pak strane, kada mu je trebalo, lani je 18. studenog, na dan okupacije Vukovara, bez problema koračao iza zastava HOS-a i Hosovaca.
Kad su hrvatski branitelji i stradalnici hrvatskog obrambenog Domovinskog rata u šatoru, ispred Ministarstva hrvatskih branitelja RH, prosvjedovali protiv njegovog kontroverznog i nadobudnog ministra branitelja Predraga Matića i tražili da ga smjeni, on im se „smejao“ i rugao, pa je taj prosvjed trajao 555 dana!
Tada je predsjednik Vlade Zoran Milanović poručio hrvatskih braniteljima, odnosno stradalnicima hrvatskog obrambenog Domovinskog rata, da napuste šator i vrate se svojim domovima, da ne prosvjeduju ispred Ministarstva, jer mogu da “nazebu”. Također je izjavio da neće smijeniti najgoreg ministra Matića i njegove suradnike. I nije.
Zamislite da nam je netko 1991. poručio da ne idemo u obrambeni rat protiv srpskog i inog agresora, već da se vratimo “kuda koji mili moji”? Što bi se dogodilo s Hrvatskom? Milanović kaže da se branitelji nisu borili za privilegije, već da i oni nakon pobjede budu sastavni dio društva, pa kako je svima, tako neka bude i njima.
Milanović je mogao, a nije, zaustaviti i batinjanje „šatoraša“, kako ih još danas pogrdno naziva, na Markovu trgu.
Kad je obavljao dužnost predsjednika Vlade, hrvatski branitelji i Domovina bili su mu na zadnjem mjestu, a danas su mu ‘kao na – prvom’. Malo sutra! I tada je nažalost očito bio okružen bivšim Udbašima (svaka čast iznimkama), a velika potpora bio mu je i kontraverzni tadašnji predsjednik RH Ivo Josipović, kojeg poglavito pamtimo kako nam je na jednu obljetnicu Oluje, kao svoga gosta, doveo Veljka Džakulu, bivšeg četnika uhićenog u Vojno-redarstvenoj operaciji Bljesak u Pakracu.
Milanović se žestoko borio da bivši Udbaši Mustač i Perković ne budu izručeni Njemačkoj, ili bolje rečeno da ih se ne kazni za njihova teška zlodjela u vrijeme komunizma.
Tadašnja Vlada RH, na čelu s Milanovićem, „zainteresirala“ se za hrvatske branitelje tek kad su zatražili smjenu Matića i njegovih nesposobnih suradnika. O tome Milanović, kako smo već istaknuli, nije želio ni čuti, već se tada aktualna vlast prema onima koji su bili prvi kada je trebalo, ponašala kao da se radi o najobičnijim “ovčarima”, a ne Junacima hrvatskog obrambenog Domovinskog rata. U vrijeme prosvjeda u šatoru, umrla je i junakinja Nevenka Topalušić. Za Milanovića to nije značilo ništa, a još manje za Matića.
I nakon velikog prosvjeda u braniteljskom šatoru, tadašnji premjer Milanović poručio je braniteljima- vratite se kući! Neki su mu na to odgovorili da se na žalost nemaju kamo vratiti, jer će ih kod kuće, zahvaljujući njemu, dočekati gladna usta, ovrhe i niz problema.
Ministar Matić, na nagovor Milanovića, nije želi dati ostavku, pa da je u šatoru umrlo i još desetak Nevenki Topalušić! Za njega je u to vrijeme bilo najvažnije da je upoznao Brada Pitta i Angelinu Yolie. I Šerbedžiju, ratnog dezertera!
Tadašnji premijer Milanović je govorio kako je ono što se događalo u šatoru “politički skup” i da se branitelji ne bi trebali miješati u politiku. Branitelji su mu odgovorili kako se nisu za to borili, a još manje da stoje mirno kada im govori “kapetan JNA” Nenad Stazić i slični, u čijim životopisima nema ni riječi gdje su bili i što su radili od 1990.-1995!
I Josip Broz Tito je, druže Milanoviću, mislio i vjerovao da nikada neće otići, a otišao je.
A, kako i sada stvari stoje, uvijek je bilo i bit će – nakon kiše dolazi sunce!
Stoga vjerujemo da se aktualni predsjednik RH može pjeniti koliko god hoće, ali da će hrvatski branitelj, s prvih crta obrane, Ivan Turudić ipak biti izabran za glavnog državnog odvjetnika, dok Milanoviću nismo i nećemo zaboraviti i drugu stranu – plesanje srpskih i inih kola! I pljuvanje na one koji su branili i obranili Hrvatsku!
Ostaje pitanje gdje je bio predsjednik RH i zapovjednik hrvatskih oružanih snaga 1991?
