Na državni praznik Dan državnosti 30. svibnja 1994., u optjecaj je uvedena nova hrvatska valuta – kuna.
Tako je kuna, koja se sastoji od 100 lipa, postala službeni novac u samostalnoj Republici Hrvatskoj. Time je potvrđena dugo željena financijska neovisnost Hrvatske, ostvarena nakon raspada Jugoslavije. Potkraj prosinca 1991. u Hrvatskoj je uveden hrvatski dinar, kao privremena hrvatska valuta. Mijenjao se u odnosu na jugoslavenski u omjeru 1 : 1, odnosno 55 HRD-a za 1 DEM.
Pri najavi uvođenja kune kao novčane jedinice, neki su u zemlji i svijetu upozoravali da će naziv istovjetan onomu koji se koristio u NDH štetiti ugledu zemlje. Ali, kuna je zapravo sljednik srebrnog denara iz 13. stoljeća, prvog hrvatskog novca na kojem se pojavljuje lik kune. Prve su dvije kovanice s likom kune bile vrlo slične: jedna iz vremena Bele IV. i hercega Kolomana 1235., a druga iz vremena hercega Stjepana, desetak godina kasnije.
Motiv kune možemo naći i na kasnijim kovanicama, iz vremena hrvatsko-ugarskih kraljeva Stjepana V., Ladislava IV. i Andrije III., te više slavonskih banova u 13. stoljeću. U numizmatici takav se novac naziva slavonskim banovcem, odnosno denarijem, poludenarijem i bagatinima. Prema navedenom motivu, akademski kipar Stipe Sikirica, izradio je medalju pod nazivom »Prva hrvatska kuna«, prvu natjecateljsku medalju za uspjeh u poduzetništvu u modernoj Hrvatskoj. Hrvatska nacionalna moneta – kuna od svog početka spada u red najstabilnijih europskih valuta s iznimno niskom inflacijom.
