Sarajevski sporazum, za razliku od petnaest prethodnih dogovora o prekidu vatre, napokon je poštivan. Bio je to nužan predah nakon poraza velikosrpske politike u Hrvatskoj koja nije uspjela postignuti svoj cilj pa se okrenula prema Bosni i Hercegovini. Zbog neuspjeha u ratu Milošević je ubrzo smijenio Kadijevića i dio vojnog vrha riješivši se tako vojnih gubitnika u pripremi za agresiju na susjednu Bosnu i Hercegovinu
U nazočnosti posebnog izaslanika Ujedinjenih naroda Cyrusa Vancea u Sarajevu je 2. siječnja 1992. potpisan sporazum o bezuvjetnom prekidu vatre u Hrvatskoj.
Nakon višesatnih pregovora sporazum je s hrvatske strane potpisao ministar obrane Gojko Šušak, dok je jugoslavensku stranu zastupao general-pukovnik Andrija Rašeta.
Sarajevski sporazum, za razliku od petnaest prethodnih dogovora o prekidu vatre, napokon je poštivan. Bio je to nužan predah nakon poraza velikosrpske politike u Hrvatskoj koja nije uspjela postignuti svoj cilj pa se okrenula prema Bosni i Hercegovini. Zbog neuspjeha u ratu Milošević je ubrzo smijenio Kadijevića i dio vojnog vrha riješivši se tako vojnih gubitnika u pripremi za agresiju na susjednu Bosnu i Hercegovinu.
Poražena JNA zadovoljava se okupiranim područjima Hrvatske, te počinje seliti ratnu mehanizaciju u Bosnu i Hercegovinu. Zbog mnogobrojnog srpskog pučanstva, u Beogradu su smatrali da će ondje biti znatno lakše ratovati. Krajnji je cilj bilo stvaranje “Velike Srbije”, koja bi se protezala od Rumunjske i Bugarske, preko Bosne i Hercegovine do okupiranih dijelova Hrvatske.
Neposredan povod za početak rata bio je referendum u ožujku 1992. na kojemu se 99 posto glasača opredijelilo za nezavisnu Bosnu i Hercegovinu. Srbi su bojkotirali referndum, jer bi stvaranje nove države definitivno spriječilo ostvarivanje velikosrpskih ambicija. Iako su oružani sukobi u Bosni i Hercegovini počeli još 1991. napadom na hrvatsko selo Ravno, te intenzivirali okršajima u Bosanskoj Posavini i Sarajevu u veljači i ožujku 1992., opći napad na Bosnu i Hercegovinu počeo je u travanju.
Znatno nadmoćnije, postrojbe srpskih ekstremista, uz otvorenu potporu Srbije i Crne Gore, brzo su zauzele velika područja, počinivši pri tome brojne zločine. Osim ubojstava, uništavanja, pljački i protjerivanja, mnogi su Muslimani i Hrvati završili u koncentracijskim logorima, gdje su sustavno mučeni i ubijani, a jedna od specifičnosti bila su i masovna silovanja žena.
Sve ove zločine nije uspio spriječiti ni dolazak međunarodnih mirovnih snaga, a rat je završen tek nakon pobjeda hrvatske vojske i intervencije Sjedinjenih Američkih Država potpisivanjem Daytonskog sporazuma.
