Svi ovi zaštićeni objekti kulturne baštine potjecali su iz 18. stoljeća, a tijekom četiri godine okupacije na području Petrinje srušeno je ili teško oštećeno pet župnih crkava, tri samostana i 21 manja crkva i kapelica.
Tijekom Domovinskog rata četnički teroristi uz pomoć jugo-vojske okupirali su i etnički očistili jednu trećinu ukupnog teritorija hrvatske države. Među brojnim stradalim gradovima primjer banovinskoga grada Petrinje ističe da su vođe “SAO Krajine” planirano poticale uništenje svega što podsjeća na Hrvate.
Tijekom četiri godine okupacije na području Petrinje srušeno je ili teško oštećeno pet župnih crkava, tri samostana i 21 manja crkva i kapelica.
No, zločin nad kulturnom baštinom Katoličke crkve koji se dogodio 19. ožujka 1992. bio je isplaniran do zadnjeg detalja. Točno pola godine nakon okupacije prognani Petrinjci s lijeve obale Kupe promatrali su kako u oblaku prašine nestaju simboli njihovoga grada. U nepuna 24 sata u Petrinji su do temelja srušene, do tada teško oštećena, župna crkva svetog Lovre, crkva svete Katarine te tri kapelice na brežuljcima iznad grada. Svi ovi zaštićeni objekti kulturne baštine potjecali su iz 18. stoljeća.
U povijesnom pohodu hrvatske vojske “Oluja ’95.” oslobođena je i Petrinja. Nakon povratka Petrinjci su, uz veliku pomoć iz inozemstva, odlučili iz početka sagraditi svoju župnu crkvu. Kasnobarokno-klasicistička građevina, izgrađena na kraju 20. stoljeća, vratila je Petrinji njezin prepoznatljiv izgled. Ostale srušene crkve zbog velikih troškova rekonstrukcije čekaju bolju budućnost.
