Pred obljetnicu vojno-redarstvene akcije “Medački džep”, zbog koje je general Mirko Norac proveo godine u zatvoru, general Željko Sačić prisjetio se tih teških dana na svom Facebook profilu. Prisjetio se general Sačić hrvatskih branitelja Ivice Antončića i Bruna Bolanče koje su četnici izmasakrirali, a priložio je i važne dokumente. No, Sačić nije zaboravio ni babu Danicu, sedamdesetogodišnju Srpkinju, četnički ponos, koja se nije osjećala prestara da uzme strojnicu i puca po hrvatskim braniteljima. Toliko o srpskim civilima za vrijeme Domovinskog rata, koji danas primaju hrvatske naknade.
Sjećanja generala Željka Sačića autentična su te ih prenosimo u cijelosti, točno onako kako ih je zabilježio.
“Krvava velebitska i podvelebitska Kalvarija za nas iz Specijalne policije MUP-a, nastavila se i 04.rujna 1993.( kišovita nedjelja, oko 13,00 sati), kada su naši neprijatelji, srbočetnički pobunjenici i agresori, okupatori naše Like, jačine dva ojačana voda, dobro naoružani, osposobljeni, s velikim ratno koljačkim iskustvom, neprimjetno dopuzali do naših podvelebitskih položaja i opet izvršili brutalno surov, ratnozločinački „uvod“ u VRA „ Medački džep“ !
I to, prvo borbeno onesposobivši, a potom zvjerski izmasakriravši dvojicu naših pripadnika SJP PU Primorsko goranske „Ajkula“, a ostalu trojicu naših suboraca su teže i lakše ranili, te su nam odmah potom i zaposjeli dio do tada nadziranog brda, na našoj prvoj crti obrane.
Što se i kako nakon toga tamo zbivalo, u toj pravoj ratnoj drami i kratkotrajnoj, ali žestokoj bitki, veća sam u prethodnoj Facebook objavi potanko opisao. Naime, nakon žestoke i bliske višesatne borbe, uspjeli smo s tada prikupljenim interventnim snagama u odlučnom protunapadu odbaciti srbočetničkog neprijatelja sa zaposjednutih položaja te pronaći i vratiti tijela naših mrtvih suboraca i osigurati im dostojan pokop.
Kasnije, nakon desetak godina, imao sam priliku saslušati snimku i pročitati transkript razgovora vođe, zapovjednika tih medačkih srbočetnika s njihovom Komandom. Kako likuju i vesele se zbog svojeg ratnozločinačkog „ uspjeha“ i svirepog ratnozločinačkog ubojstva naših suboraca! No, ubrzo potom, za cca sat vremena, ton i sadržaj razgovora se jako promijenio – kada je nastupio naš protunapad. Tada je nastala kuknjava na toj UKV komunikaciji, tipa..“jao bre, šaljite nam hitno pojačanje, ustaše nadiru sa svih strana, nećemo ovako još dugo izdržat“..
A, srbo četnička Komada im odgovara : „evo već su sakupljena srpska braća, lete vam u pomoć, izdržite, ne odstupajte“.. Opet se, nakon cca sat vremena javlja zločinački srbočetnik vapijući „ de ste bre, jel dolazite, ne možemo više, ovde gori nebo i zemlja, ustaše pobesnile, ima ih ko mrava, stišću obruč oko nas“.. Komanda ih umiruje i obvezuje: „ jesmo već, već dolaze, trče gore, još malo i tu su“…te ih Komanda hrabri, sokoli.. „ Ne odstupajte, na napuštajte položaje, ZAKLINJEM VAS SRPSKOM MAJKOM, SRPSKOM SLAVOM, SRPSKIM JUNACIMA, ostanite tamo i borite se“..
Nedugo potom se samo još jednom taj srbočetnik javio srbočetničkoj Komandi, usporeno govoreći.. „ ne možemo više, imamo i gubitke, nemamo više ni municije.. ustaše su tu svugdje ispred i oko nas, a i mrači se… odlazimo, sve će nas pobit“…A, iz Komande se javlja glas, i viče :„ostanite i borite se, naređujem vam da ostanete, zaklinjem vas svim srpstvom, srpskom majkom, srpskom zemljom, srpskom verom i srpskim kostima, dolazimo, čekajte nas“… Ipak, nedugo iza toga „zaklinjanja“, nakon te srbočetničke „radio drame“, prestala je bilo kakva UKV komunikacija i kako nam je poznato, očito ih srbočetnik nije poslušao, nije dočekao dugo traženo pojačanje, pa mu je ( s (pre) ostalima) očito bilo znatno jednostavnije i bezopasnije – napustiti zaposjednuti položaj i pobjeći, prošetati do njegove (još tada) sigurne Komande.
No, taj ratni događaj, “taj njihov ograničeni, surovi i ratnozločinački vojnički uspjeh (za nas velika ratna tragedija) ih je bitno osokolio, motivirao i ohrabrio, da ponovno isplaniraju istu takvu, ali masovniju, bitno ojačanu svojim četničkim ljudstvom, ratno vojnu akciju – nasilni prodor prema našim podvelebitskim položajima, kako su ih oni nazivali: „uporištu USTAŠKIH SNAGA“ !
Stoga je komandant 9.mtbr, puk. Jovo Kordić, ODLUČIO, svojom ZAPOVJEŠĆU, STR.POV. BR: 100-1697, OD 08.09.1993., S OZNAKOM vojna tajna strogo poverljivo, provesti „NASILNO IZVIĐANJE I BORBENA DEJSTVA“ PREMA USTAŠKIM SNAGAMA koje drže objekte na padinama Velebita i rade put na pravcu Duler, Alanak, Delukino vrelo, i to S TRI GRUPE, JAČINE OJAČANOG VODA, na pravcima : Mokra pećina, Kosa Dujmovača, Međeđak, Bukova glava(tt 671)do Jelovca. Specijalci znaju gdje to je.
Najvažnija odredba za nas – vidljivo iz priložene “Zapovesti”
„Gotovost za DEJSTVO : DANA 09.09.1993. GODINE U 08,00 ČASOVA“ !!!
Artiljerijska podrška za činjenje ovog protuhrvatskog zla bila je planirana s:
Dva topa ZIS 76 mm, jedan tenk T-55, dva topa B-1 76 mm, dva MB 120 mm i četri MB 82 mm…( Dakle, ti srbočetnici su nas tada tamo planirali – dobro izbrijati !! )
Također je određeno tom Zapovješću da prvu grupu vodi i komanduje (ili, bolje rečeno, trebao je komandovati) kapetan Đuro Uzelac, drugu grupu vodi i komanduje „K.IK. „ Duško Preradović, dok treću grupu vodi i komanduje njome, kapetan Nikola Vujnović.
U toj „Zapovjesti“ se spominju jos i imena inžinjeraca „radi pravovremenog otkrivanja USTAŠKIH minskih polja, pojedinačnih mina i izradi prolaza u minskim poljima“, a to su : poručnik Ilija Trbojević, s jednim pionirom za prvu grupu, pa u drugoj grupi potporučnik Željko Vučković, s jednim pionirom i u trećoj grupu potporučnik Nebojša Šurla i jedan pionir.
Ovom vojno zločinačko protuhrvatskom „akcijom“ je trebao ‘komandovati’, personalno, komandant 9.mtbr., pukovnik Jovo Kordić s organima komande 9. mtbr koje on odredi.
No, na našu ratnu sreću i uz samu Božju pomoć, taj vražje zločinački naum medačkih srbočetnika se tada, u planirao vrijeme nije dogodio, jer smo u zajedništvu, mi Hrvatska vojska, Domobrani i Specijalne policija MUP-a RH, tu srbočetničku ratno zlotvornu bagru PREDUHITRILI, i napali u, kako su oni poslije govorili : „šest časova ranom zorom“. Hvala Ti Bože, jer da tako nije bilo… sam Bog zna koliko bi nas tamo tada, nas specijalaca MUP-a izginulo u obrani naših položaja, naše Like, našeg podvelebitja i našeg Gospića.
Kažnjavanje JNA komandanata zbog poraza
Kako vam je puno toga u vezi te VRA već poznato, mislim da je važno istaknuti kako su radikalni ratnozločinački, po zlu poznati četnički elementi… ultra BG četnici, doputovali već drugi… treći dana do Medka. Dakle, već 10. i 11. 09. 1993. te su se aktivno uključili u snažan protunapad na „ustaške“ snage… No, malo je poznato, oni su se i međusobno obračunavali s „ kukavicama i dezerterima iz njihovih redova”, koje su optuživali za taj katastrofalan vojni poraz, tog dana (09.09.1993.) od „ustaša“, pa su u tom bijesu i divljoj srdžbi, prema našim provjerljivim saznanjima i dokazima, u samom Medku objesili i ubili najmanje dvojicu tadašnjih „nesposobno kukavičkih“ bivših JNA komandanata. Zbog svega toga je čak u okupiranom Kninu pokrenuta službena vojno policijska istraga, uz uhićenja osumnjičenih četnika, s meni nepoznatim ishodom.
A, Komanda 18. Korpusa SVK-a, Pov. Br.54-470, od 14.09.1993.g., sastavila je zanimljivu “Informaciju podčinjenim jedinicama“, u čijem se sadržaju spominju i ustaški napadi na područje Medka, Divosela i Počitelja, kao i njihove reakcije na ta napadna „ustaška dejstva“, kako slijedi :
Srpski odgovor na poraz
„Na dosadašnja ustaška dejstva, naše snage su odgovorile snažno uz upotrebu dalekometne artiljerije i avijacije. Gađani su: aerodrom Lučko, kod Zagreba, kasarna u Jastrebarskom i remontni Zavod Bregana, kasarne Kutina, Ivanić Grad, i Dugo Selo. Snage 15. Korpusa zaustavile su ustaško napredovanje , zarobile znatne količine ratnog materijala i krenule u protunapad, radi povratka teritorije i deblokade dijela odsječenih snaga u s. Divoselo. Snage SVK iz osvete su 10. i 12.09.1993. gađale reon Siska( rafinerija uništena i železara), Sunje, Slana, Pokupskog, Svete Katarine i Otočca. Naša avijacija dejstvovala je na pravcu Medak Gospić, a uništeno je nekoliko ustaških bunkera i motornih vozila..sa 20 šlepera. Pa, se nastavlja u tom tonu..“ Zašto je Tuđman predložio jednostrani prekid vatre? Razlozi su prije svega ogromni gubici od dejstva naše avijacije i raketa zemlja – zemlja. Za interno informiranje naših boraca iznosimo samo neke provjerene gubitke:
Zadar 53 mrtva, 44 ranjena, Gospić 114 mrtvih, oko 300 ranjenih, Brinje uništena pošta, škola, i skladište, 15 mrtvih i 21 ranjenih, Generalski Stol desetkovan bataljon 7. brigade Varaždin, bataljon pobjegao s položaja( ajmee, lažu li lažu….hehehe) Karlovac, 600 mrtvih i više stotina ranjenih (ajme meni..), kolona s municijom 20 šlepera pogođena kod Ozlja,Kutina, pogođena Petrokemija, preti opasnost trovanja širih razmjera, Samobor 15 mrtvih i 24 ranjena, porušene 4 zgrade, oboren ustaški MIG 21( 50% hrvatske avijacije..(ajmeee..hahahaha, što taj četnik bagra – lažee).
Istine radi..tada je doista ta ratnozločinačka četnika bagra svojim raketama i topnistvom, avionima, diljem Hrvatske i ubila 20 naših ljudi..Među njima i jednu trudnu ženu u šestom mjesecu trudnoće te su tom prilikom teže ili lakše izranjavali i 114 osoba.
U nastavku ” Informacije”.., oni prijeteći , posebno ističu:
„Ako se RH ne povuče s okupiranih srpskih teritorija, nastaviti će se s dejstvima po:
– gađat će Zagreb velikim raketama koje još nisu upotrebljavane i svijet za njih ne zna
– gađat će Varaždin zbog brigade u Zadru i kod Karlovca,
– gađat će Požegu, Novsku i Kutinu, ali velikim raketama,
– gađat će Rijeku zbog rječke brigade kod Gospića,
– rakete s BOJNIM OTROVIMA bit će upotrijebljene za građane KARLOVCA, SISKA, ZAGREBA, VINKOVACA I OSIJEKA …
U TOKU 13.09.1993. GODINE STIGLO JE POJAČANJE ( rakete velikog dometa do 300 km, NUKLEARNI manji projektili za gađanje gradova ,ako bi Tuđman napao, Mladić poslao rakete i avione, a stižu i dragovoljci iz Bosne“
A sve to, tu „ohrabrujuću vijest za dizanje morala poraženoj srbočetničkoj medačko gračačkoj i lapačkoj vojsci“ „INFORMACIJU“, JE POTPISAO, PO OVLAŠĆENJU KOMANDANTA , potpukovnik Marinko Gajić, lično.
Eto,… i onda se aboliciono koalicioni Pupovčevi Srbi čudom čude našoj narodnoj izreci : „LAŽEŠ KO SRBIN“ !!
Još malo o “nenaoružanim srpskim civilima”
Eto s kakvom, naoružanom do zuba, i starijom, četnik protuhrvatskom bagrom, smo mi tamo tada “posla” imali..Koliko je ta četnik baba ranila ili ubila naših ljudi, niti danas ne znamo.. A poput nje, dokazano je pred Haškim i Zagrebačkim sudom, svi tamošnji stariji ljudi, tzv.civili, bili su – N A O R U Ž A N I…Dakle, nikakvi civili to nisu bili, vec po SFRJ obrambenoj koncepciji, oni su bili “naoružani narod”. I svi koji su to tada mogli, pucali su po nama…A, metak je metak, bomba je bomba, isto zlo nanese nama ispuca li ga četnik baba, četnik deda ili …mladi srbočetnik… Danas nas ta bagra i njihovi domaći pomagači, četnicki kolaboracionisti, optužuju da smo “ubijali nenaoruzane srpske civile”.Takvih tamo tada nije bilo!!!
Jesu li, možda, i ti likovi na popisu naših hrvatskih umirovljenika ili imaju možda, odnedavna, po Zakonu o civilnim žrtva rata, i oni status „srpske civilne žrtve rata“!?? SVE BI TO TREBALO UTVRDITI, pa da znamo nakon 30 godina od početka VRA „DŽEP 93“– na čemu smo !
Još uvijek nema medalje “Medački džep”
I, kako vidite, unatoč svemu tome, svim našim ratnovojnim uspjesima i ratnoj pobjedi, aktualna naša Vlada, posebno njen potpredsjednik Medved, ..Božinović, a bogme nit predsjednik naše države, gospodin Milanović, nisu skupili časti, hrabrosti, poštenja, istinoljublja, odgovornosti, zahvalnosti, da u ime države Hrvatske, u prigodi 30 obljetnice obilježavanja krvave bitke u VRA „ DŽEP 93“, uvažavajući ogromne ŽRTVE naših hrvatskih ratnika, kao moralnu satisfakciju za njih – podijele svim tim hrabrim sudionicima tog ranovojnog pobjedničkog pothvata ( kako živim, tako i obiteljima poginulih) dugo očekivanu MEDALJU „Medački džep“ !… Kao i da odlikuju odabrane hrabre naše herojčine za iznimna ratna herojska djela, koja već polako padaju u zaborav !
Stoga, hrvatski narode, hrvatski branitelji, dođite barem vi u što većem broju zapaliti svijeću našoj poginuloj hrabroj braći taj dan, ujutro, 09.09.2023. u Gospiću. “Neka vide naši dušmani da nas ( još uvijek) ima, i da ne zaboravljamo svoja herojska djela i naše ratne žrtve”,” poručio je general Željko Sačić.
