Velikan hrvatske i francuske kulture te gorljivi hrvatski patriot, Ante Glibota, preminuo je prije tri godine. (Slivno, kraj Imotskog, 15. 6. 1945.- Pariz, 28. 8. 2020.). Iznimno je bio cijenjen i među hrvatskim braniteljima, koji su ga jednom proglasili i “Osobom godine”!
Ovaj znameniti povjesničar umjetnosti, ekonomist i publicist, neumorni borac za hrvatsku slobodu i neovisnost, samo desetak dana prije smrti posjetio je i svoje rodno mjesto, a na dan dak se vraćao u Pariz bio sam nažalost zadnji njegov prijatelj s kojim je proveo nekoliko sati u srdačnom razgovoru. S nama je trebao biti i Vladimir Mihaljek-Miha, ali je bio spriječen. No, nekoliko dana po povratku kući napisao mi je uz ostalo da je putem, u Milanu, dobio koronu i da žurno odem liječniku, što sam i učinio. Imao sam očito veliku sreću i sve je kod mene prošlo dobro. Ali, nisam ni slutio da će taj naš susret biti i zadnji u životu, vjerujući prije svega u francusku naprednu medicinu.
Inače, Glibota je bio najmlađi u skupini lučonoša i posljednji preživjeli iz grupe hrvatskih intelektualaca zatvorenih i optuženih za kontrarevolucionarnu aktivnost 11. siječnja 1972. u zajednici sa Tuđmanom, Veselicom, Pavletićem, Gotovcom, Đodanom, Šošićem, Komaricom, Ivičevićem…skupine kojoj su mediji dali sa pravom ime «Apostoli hrvatske državnosti», koja je na određen i precizan način već tada od davne 1968-1972 trasirala natpisima, riječju, intelektualnim zanosom i akcijama što su temeljna stremljenja i interes hrvatskog naroda: hrvatska državna samostalnost! To su ciljevi koje je hrvatski narod potvrdio i kroz pravedni Domovinski rat, izvojevavši nakon agresije JNA i Srbije pobjedu nad srpsko-četničkom soldateskom.
Po izlasku iz zatvora Ante Glibota odlazi u inozemstvo u nemogućnosti bilo kakvog posla u Domovini, gdje opet svojim talentom i znanjem, radom, postaje jedan od prominentnih intelektualnih figura u inozemstvu. Ekonomist po formaciji, potom povjesničar umjetnosti i arhitekture svojim radom, aktivnostima i publicističkim radom, intelektualnim zanosom ulazi u vrhove planetarne intelektualne elite, objavljujući više stotina knjiga i studija na području umjetnosti, arhitekture, literature na svim važnijim svjetskim jezicima.Organizira više stotina najprestižnijih izložbi i manifestacija, koje dominiraju njihovom estetskom originalošću, smjelošću i temeljitošću, na svim kontinentima u najprestižnijim svjetskim muzejima, galerijama i kulturolškim institucijama. Postaje uglednim članom najprestižnijih udruga i akademija svijeta, kao znak originalnih vizija i stremljenja u izučavanju povijesti umjetnosti i arhitekture, članom i suradnikom najprestižnijih revija i časopisa po svijetu, predajući na prestižnim nacionalnim akademijama i sveučilištima na svim kontinentima. Njegove knjige i studije su prevedene na najvažnije svetske jezike, što olakšavaju i njegove poliglotske vrline.
Paralelno svom radu Ante Glibota, gdje god se nalazio, istovremeno je isticao i ukazivao na stanje potlačenog hrvatskog naroda, njegovih temeljnih sloboda i prava. Kad su započele demokratske promjene aktivno se uključio u promidžbu hrvatskih strateških interesa, dajući akcent u preokretanju medijskih slika i nesklonosti hrvatskim težnjama i aktivno tražeći pomoć u intelektualnim krugovima, medijskoj sceni i direktno kod najistaknutijih političara od Amerike, Rusije, Azije i naravno europskih dominantnih političkih čelnika, potporu o međunarodnom priznanju Hrvatske.
Ante Glibota pokreće i brojne akcije, peticije i okupljanja, kao primjerice ono u Maastrichtu koje je okupilo 26.000 Hrvata iz cijele Europe na dan stvaranje Europske unije 7. veljače 1992, tražeći da se zaustavi krvavi rat i agresija na Hrvatsku. Njegova je akcija istovremeno obilježena brojnim humanitarnim akcijama za djecu poginulih hrvatskih branitelja, za djecu Hrvatske kao i brojnim donacijama kulturnog sadržaja, bezbrojnim medijskim akcijama, tribinama, promovirajući po svijetu temeljne hrvatske interese.
Svojim perom i riječju, oštrim sintetičkim zapažanjima, on svakim danom pa do smrti, ponovo ukazuje na temeljne probleme hrvatskog društva, imajući uvijek u vidu javni interes iznad onih partikularnih ili interesnih grupa, pa i na taj način pokazuje svoj permanentni interes za temeljna nerazrješena pitanja i zavrzlame, novostvorene hrvatske države, ali istovremeno ukazuje i na moguća rješenja izlaska iz krize i postavljanja čvrstih temelja za hrvatsku državnu budućnost. Gospodarska kriza, problemi demografske obnove, spletovi kulturnih nedorečenosti, odnosi prema hrvatskim temeljnim temamama, emigracijama i upitnosti raseljavanja, potom potrebe lustracije, teme su na koje nas je Ante Glibota upozoravao na svoj konsekvetan način niz godina, kao moralnoj temi. On nije donosio samo kritički osvrt, već ukazivao na djelotvorna rješenja, nudio solucije koje su dale nade, kada bi za to bilo volje, a koje nisu ostavljale ravnodušnim ni hrvatskog građanina, ni hrvatskog branitelja, čiji je Glibota oduvijek bio besprijekorni zagovaratelj.
Neumorno je nastavljao sa svojim vidno uspješnim profesionalnim radom, po čitavom svijetu, od Azije i Amerike, od Rusije do Zapadne Europe, a istovremeno na taj način promicao temeljne interese hrvatskog naroda i hrvatske kulture, približavajući nas s tim načinom i kreativnim činima uljuđenoj Europi i svijetu, ali na čvrsto izraženom identitetu njegove domoljubne hrvatske osobnosti.
Od 2016. jednoglasno je izabran i za potpredsjednika Europske Akademije Znanosti Umjetnosti i Književnosti (EASAL), iz Pariza, čiji je bio redoviti član od 2004. i dopisni član od 1986. godine. Dobio je brojne nagrade i priznanja.
Sahranjen je tiho i dostojanstveno, u krugu obitelji, u svom rodnom Slivnu.
