Tamara Šoić,nastavnica Tehničke škole iz Rijeke usudila se izaći u javnost s pismom podrške Profesoru i uspjela potaknuti Hrvate da se zapitaju “gdje mi to živimo”. Njeno moćno pismo podrške Profesoru, branitelju Domovinskog rata kojeg su učenici isprovcirali i izludili pročitano je javno milijune puta i konačno utjecalo na to da Profesor blagdane provodi u svom toplom domu sa svojom obitelji.
Objavu Tamare Šoić, nastavnice Tehničke škole iz Rijeke prenosimo u cijelosti kako bi nas u ovo Božićno vrijeme podsjetila da slabije treba zaštiti, da “bratu i sestri” treba dati ruku kada pada, da ne okrećemo glavu dok se drugome događa nepravda i zlo, jednostavno da smo kršćani i da se tako trebamo i ponašati.
“Jednog je hladnog jutra u studenome jedan hrvatski ministar krenuo u lov. U lov nije stigao jer je automobilom udario drugi automobil i ubio čovjeka.
Neko je vrijeme ležao u bolnici, spominjali su se promili koji su u međuvremenu nestali, a naš je junak nakon kraćeg bolničkog liječenja polizao rane svog ega uzdrmanog gubitkom privremenog posla te se vratio svakodnevnim aktivnostima i ispijanjima kavica u društvu tajkuna i igrom slučaja, bratića načelnika policije.
Nije ga gubitak ministarske fotelje financijski posebno oštetio jer cijelo ga je vrijeme čekalo radno mjesto profesora na Ekonomskom fakultetu. Dojučerašnji ministar ponovno je postao profesor. Rezultat: jedan ministar manje, jedan profesor više, jedan ljudski život manje.
Jednog je hladnog prosinačkog jutra jedan hrvatski nastavnik krenuo na posao. Svoj radni dan nije priveo kraju. Naime, zaposlen je u školi u kojoj školuju buduće ministare, a ovi naši u Hrvatskoj, ne znaju što je kazna, a što posljedica.
Budući su ministri nasrnuli na profesora, bacili ga na pod učionice, iscipelarili, smijali se toj urnebesno smiješnoj situaciji pa i snimkom zabilježili lijepu uspomenu i odradili još jedan uspješan dan obuke za ministarsku fotelju.
Nakon toga hrvatski profesor nije otišao ni u bolnicu ni na kavu s kolegom tajkunom. Otišao je fino mjesec dana u zatvor. Prebijen, ponižen i bez posla, naš će profesor ovaj Božić provesti u zatvoru. Jer se suprotstavio budućim ministrima.
Jer njegovi promili, ako ih je uopće imao, neće u međuvremenu ispariti. Možda će čak i narasti. Rezultat: jedan profesor manje, jedan razred budućih ministara više. Poznavajući našu zemlju, prilično dobar rezultat.
E sad, nije se dobro zamjerati budućim ministrima, tako ni naši junaci koji zdušno prebijajući šezdesetogodišnjaka neće snositi nikakve posljedice.
Njihove će snimke postati viralni hitovi, značajno će ih pokazivati učenicima koji nisu u stanju prebiti nekog starca i poučiti ih kako se to radi.
Istovremeno, jedan drugi ministar već sutra šalje krizni tim stručnjaka kako naši junaci ne bi imali trajne posljedice uzrokovane prebijanjem i zatvaranjem profesora.
I na koncu ove tople, božićne priče možemo samo zaključiti kako je u ovoj zemlji ubijanje i premlaćivanje poželjno i prosperitetno i bilo bi naprosto čudno da neka mlada glava koja sve ovo gleda – zaključi drukčije.
Neke su životinje jednakije od drugih, a neki su ljudi jednostavno životinje!
Sretan Božić!
Podsjetimo, Profesor je 60-godišnjak koji je neko vrijeme radio u rastrojenom stanju, jer je tragično izgubio četiri člana najuže obitelji. Njegov kolega vjeruje kako je profesor trebao otići na bolovanje, jer je “van sebe” zbog teške životne situacije. Sasvim je sigurno kako mu takvom nije bilo lako ni živjeti, a kamoli raditi, i to u sredini gdje su, dokazano, učenici male hijene koje su koristile njegovu nemoć. Naime, iako je bio hrvatski branitelj, vrijeđali su ga da je Srbin i četnik.
