Bivši partizani i njihovi sateliti još su jednom danas obilježili Dan antifašističke borbe u Spomen – parku Brezovica, uz izravan tv prijenos Hrvatske radiotelevizije, tako da su svi mogli vidjeti što se tamo događalo i govorilo.
Kao prvo, hrvatskih zastava gotovo i nije bilo: jedna ili dvije na pozornici, koje su se jedva vidjele.
U kulturno-umjetničkom programu čitale su se pjesme Vesne Parun, Nazora, Jure Kaštelana…, a goste je „zabavljao“ Simfonijski puhački orkestar Oružanih snaga RH sa skladbama primjerenim ovom skupu.
Zanimljivo je da ovaj orkestar Hrvatskih oružanih snaga čas nastupa na domoljubnim obilježavanjima, poput Vojno-redarstvene operacije Oluja95, ili u Vukovaru ili Škabrnji, a čas na partizanskim dernecima, što znači da na svom repertoaru imaju pjesme „ovih i onih“, tj. da sviraju sve kao „džuboks“.
Nismo baš sigurni da su u vrijeme komunizma slični orkestri mogli nastupati i svirati i na nekim domoljubnim manifestacijama, već samo tamo gdje im je aga rekao da može.
A, onda smo čuli i govore. Najmanje se pričalo o zaslugama Prvog partizanskog odreda i prve (?) antifašističke postrojbe u Hrvatskoj, kao da se zbog toga okupljeni nisu ni sastali.
U svom izlaganju, najžešća je bila „mlada partizanka“, Kristina Ikić Baniček, inače sramna gradonačelnica Grada Siska, koja je predstavljala i predsjednika RH, tj. bila je njegova izaslanica. (sic!).
Gdje ju je samo našao?
Zapitala se „kako jedna država koja drži do sebe i nominalno slavi Dan antifašističke borbe, istovremeno može biti pokrovitelj „zulama fašista i filoustaša pod krinkom komemoracije navodnim žrtvama Bleiburga, zapravo slave i veličaju zločince i najgori kvislinški šljam koji je ikada obitavao u Hrvatskoj“ te se dalje zapitala „zar je morala časna i odgovorna Austrija poslati simboličnu poruku Hrvatskom saboru zabranom tog bala vampira koja zapravo znači – vi Hrvati niste normalni s time što radite kod nas u Austriji“.
Također, je poručila da „ne možemo jedan dan pjevati „Po šumama i gorama“, a drugi dan se pozdravljati ustaškim pozdravom!“
Ovaj govor slušao je i izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora Krunoslav Katičić (HDZ). Na tv-u nisu prikazali jel joj je i on pljeskao ili pružio ruku nakon govora, ali ostao je uz nju i dalje sjediti na tribini, kao „nema veze, idemo dalje“, umjesto da je istog trenutka napustio ovaj skup, na kojem se klevetalo i vrijeđalo, pa i najvišu državnu instituciju – Hrvatski sabor.
O hrvatskom obrambenom Domovinskom ratu, stvaranju hrvatske države i o žrtvama koje su pale u velikosrpskoj agresiji gotovo da nismo ništa čuli. A, bi li se ovaj skup mogao održati da nije bilo hrvatske pobjede nad Srbima, Crnogorcima, JNA ili domaćim izdajicama i dezerterima?
Dosta je da nam nekakve ikićke, još u ime predsjednika države, koji je vjerojatno i odobrio ovakav blesavi i prostački govor, drže lekcije, još k tome na obilježavanju jednog ovakvog blagdana. Kakav je takav je, naš je – hrvatski! (Predložio ga je prvi hrvatski predsjednik i utemeljitelj RH dr. Franjo Tuđman.)
