U većini anketa, gdje se postavlja pitanje: slušate li cajke, oko 99 posto Hrvata odgovara – ne! Međutim, tko onda puni najveće dvorane u Hrvatskoj kad primjerice gostuju pjevači iz Srbije, koji izvode tzv. turbo-folk, pjesme u kojima se mogu čuti i ovakvi stihovi: „Uzela si žilet, da si režeš vene, s čim ću da se brijem, ne misliš na mene“.
Evo, sad se „svi“ čude što je jedna mlada pjevačica iz Srbije, Aleksandra Prijović, bez neke propagande, u tren oka rasprodala četiri zagrebačke Arene, a cijene ulaznica kretale su se od 27 do 130 eura! Prve su planule najskuplje karte!
A „nitko“ ne zna tko je ta pjevačica i što pjeva!?
Čak se i Tonči Huljić čudi ovom čudu, iako većina pjevača koje on „gura“ i za koje sklada pjesme, već su godinama iznimno popularni i u Srbiji, jer i ovaj „majstor“ i te kako zna napisati pjesmu (da malo karikiramo) u kojoj se kaže: „Nemoj da plačeš na mom pragu da mi vrata ne povuku vlagu“ ili „Imam garažu i mercedesa tri, još mi samo fališ ti!“ ili „Otišo si sarmu probo nisi!“..
I u Koprivnici je ovih dana gostovala jedna srpska pjevačka zvijezda, koja je otprilike pjevala ovako: „Što na kafu zoveš mene, kada nemaš samlevene!“.
Gradska sportska dvorana bila je premala da primi sve zainteresirane, a u susjednom Varaždinu također se teško dolazi do ulaznica dok gostuju, kako oni kažu, „zvijezde iz regiona“.
Uz to, nitko i ne pita za cijenu ulaznica, niti je nekome skupo slušati „Ja sam seljak veseljak, a u duši tugu skrivam, što ću jadan kraj Morave, kad ne znam da plivam!“
Ali, kad se organizira neki hrvatski domoljubni koncert i ako se naplaćuje skromna cijena ulaznica, organizatori jedva dođu „na nulu“ i jedva se na ovakvom glazbenom događaju (ako nije na nekom trgu i besplatno) okupi najviše sto ili dvjesto posjetitelja!
Ili, u kojoj radijskoj ili tv emisiji danas gostuju pjevači koji izvode najljepše domoljubne pjesme?
Kad Rade Šerbedžija ili Lepa Brena imaju koncerte u Zagrebu o tome se piše najmanje šest mjeseci, a kad negdje nastupaju domoljubni pjevači to se marginalizira i – prešućuje!
Od Beograda do Leskovca je nedavno gostovao Petar Grašo. Nije bilo glazbene ili zabavne tv emisije na HRT-u i drugdje, gdje se nije hvalio iznimnim dočekom i ljubaznim domaćinima. Čak je u Leskovac, veli, vodio i cijelu svoju rodbinu!
No, da se ne „farbamo“ jedan veliki dio Hrvata i dalje voli i sluša cajke, odnosno sve što dolazi iz Srbije, baš kao što i dalje vole crvenu zvijezdu petokraku i žale za Titom i Jugoslavijom.
O ukusima se ne raspravlja.
Ali, kad čujemo i čitamo da „nitko“ ne zna tko je Aleksandra Prijović i slične beogradske cajke i „cajkani“ to je ipak malo pretjerano, tim prije što u Hrvatskoj nema (svaka čast iznimkama) zabave ili vjenčanja gdje se ne plešu „srpska kola“ i gdje se nogama ne cupka kad se rasteže „dugmetarka“.
